grijeh, svjestan i svojevoljan prekršaj božanskoga zakona, profanacija, obesvećenje svetoga. To je općereligijski pojam, ali je na poseban način produbljen u kršćanstvu. U vezi je s pojmom zla i čovjekovo je sudjelovanje u moralnom zlu. U Starom zavjetu i u židovstvu ima više izraza za grijeh (zlodjelo, odbijanje, odvajanje, jaz, krivnja itd.) i svi su povezani sa stvarnim događajima u kojima se opisuje odnos Boga i ljudi; često ima opće etičko i društveno značenje. Glavni je uzrok grijeha sklonost prema zlu, a protiv njega mora se boriti proučavanjem Tore, odricanjem, opraštanjem i sl. Prema Novome zavjetu, kod Pavla je grijeh snažna sila u svijetu i u ljudima, kod Ivana suprotnost istini povezana s nevjerom u Krista, u Poslanici Hebrejima znak za nered zbog kojega se prinose žrtve. U kršćanstvu je važan nauk o istočnome grijehu, koji označava čovjekovo grješno stanje i gubitak milosti zbog pada prvih ljudi (Adama i Eve); od njega je čovjeka otkupio Krist spasiteljskim djelom (smrću i uskrsnućem), a kršćanin se oslobađa sakramentom krštenja. Katolička moralna teologija razlikuje mali grijeh (od čega vjerojatno i hrvatski izraz pogrješka), teški ili smrtni grijeh, grijeh protiv Duha Svetoga i sedam glavnih grijeha: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost. Sredstva su protiv grijeha sakramenti ispovijedi i pričesti te cijeli pokornički sustav obreda, vježbi i molitava. U islamu postoji (u Kuranu) više od 90 izraza za grijeh, uvrede Bogu ili palu ljudsku narav. Muhamed je poslan čovjeku jer je potonji u pogibelji zbog svoje sklonosti prema grijehu. U hinduizmu je najopćenitiji naziv za grijeh pāpa, ili pātaka, a prema Dharmaśāstri postoje veliki prijestup ili grijeh (mahāpātaka) i mali prijestup (upapātaka). Velikih je grijeha pet: ubojstvo brahmana, uživanje opojnih sredstava, krađa, incest (rodoskvrnuće; izraženo kao odnos sa ženom gurua ili očevom) i druženje s javnim grješnicima. Sredstva su protiv grijeha pokora, naknada, darovi brahmanu, hodočašće i sl. U budizmu postoje dobra i loša djela u okviru učenja o karmanu; razlikuju se tri korijena ili izvora zla nasuprot dobrima: pohlepa (darežljivost), mržnja (ljubav) i prijevara (razumijevanje). Čovjek je odgovoran za vlastiti spas i slobodnom voljom odabire između dobra i zla.
