struka(e): |
ilustracija
FIBULA, brončana fibula sa stremenom od obojenog stakla iz Villanove, Bologna, Museo Civico
ilustracija
FIBULA, brončana fibula tipa Prozor, VII. do VI. st. pr. Kr., Zagreb, Arheološki muzej
ilustracija
FIBULA, fibula iz Hallstatta, Linz, Oberösterreichisches Landsmuseum Francisco-Carolinum
ilustracija
FIBULA, istočnogotska fibula iz Cesene, kraj V. st., Nürnberg, Germanisches Nationalmuseum
ilustracija
FIBULA, kasnoantička fibula iz Vinkovaca, IV. st., Zagreb, Arheološki muzej
ilustracija
FIBULA, rimska fibula iz Hrtkovaca, II-III. st., Zagreb, Arheološki muzej

fibula (lat.: spona, kopča).

1. Metalna igla sigurnosnica kojom se pričvršćuju i spajaju pojedini dijelovi odjeće. Pojavila se već u III. tisućljeću pr. Kr., u Europi se javlja u starije brončano doba (XIV/XIII. st. pr. Kr.) a u široj je uporabi od 1000. pr. Kr. (frigijske fibule u Anatoliji). Tijekom tisućljeća uporabe poprimala je različite oblike po kojima ju je moguće kulturno i vremenski odrediti. Razvijeni oblik fibule sastoji se od igle i luka te glave (kraj luka iz kojega izlazi igla) i nožice (dio luka u koji se igla uglavljuje). Razvijaju se u dva osnovna oblika: kao jednodijelne (podunavsko podrijetlo) i kao dvodijelne (nordijsko podrijetlo). Prvotne fibule u obliku violinskoga gudala (tzv. Peschiera fibule) nastaju tijekom brončanoga doba iz jednostavnih igala. Iz njih se postupno razvijaju različiti tipovi koji ponekad, zbog ukrašavanja luka i nožice te dodavanja privjesaka, poprimaju i obilježje nakita. Tijekom kasnoga brončanog doba i starijega željeznog doba oblikuju se lučne, čunaste, pijavičaste, zmijaste fibule, zatim Certosa fibule, fibule u obliku harfe te složenije dvodijelne fibule (posebno se izrađuje luk, a posebno igla) poput naočalastih ili pločastih. Osobito raskošni tipovi fibula izrađivali su se u Etruriji, često od plemenitih kovina. Mlađemu željeznom dobu i latenskoj kulturi pripadaju različiti tipovi žičanih fibula, fibule s maskom, sa životinjskom ili ptičjom glavom, neke od njih ukrašene koraljima i emajlom. Liburnska i japodska plemena ukrašavala su svoje fibule jantarnim dodatcima. Fibule su bile i važan detalj rimske odjeće, a većina se rimskih oblika razvila iz kasnolatenskih. Zglobni uređaj koji omogućuje pokretljivost igle i njezino učvršćivanje (aucissa fibula, snažno profilirana fibula, koljenasta fibula) sve češće zamjenjuje raniji uređaj na oprugu. U mlađim razdobljima Rimskoga Carstva javljaju se različiti oblici (trubljasta, sidrasta, pločasta fibula), a pojavljuje se i novi način učvršćivanja igle u obliku samostrela. Na početku razdoblja seobe naroda prevladavaju fibule od srebrnog lima (IV/V. st.). Za rano srednjovjekovlje karakteristične su lučne fibule; prošireni luk spaja pločasto proširenu glavu (polukružna ili četverokutna pločica, često s 3 do 9 puceta na obodu pločice) s nožicom u obliku stilizirane životinjske glave. Takve se fibule obično nalaze u paru u grobovima Alemana, Gota, Franaka, Langobarda. Razdoblju seobe naroda pripadaju i fibule u obliku različitih životinja i ptica, S-fibule s uloženim almandinima ili staklenom pastom. U slavenskom su svijetu poznate tzv. slavenske lučne fibule VII. st. Moda nošenja fibula najdulje se održala u nordijskom području (IX–X. st.), osobito kod Vikinga, ali više kao ukrasni nego funkcionalni element.

2. U anatomiji → koštani sustav; potkoljenica

Citiranje:

fibula. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/fibula>.