struka(e):

fanatizam (franc. fanatisme, prema lat. fanaticus: bijesan; ushićen; pomaman), strastvena, pretjerana, zanesenjačka, slijepa odanost nekom čovjeku, političkomu ili vjerskomu pokretu ili ideji. Različiti oblici fanatizma, koji izrasta iz radikalne preobrazbe pozitivnih osjećaja entuzijazma, vjere i odanosti, očituju se u krajnjoj netrpeljivosti i negativnom odnosu fanatika prema drugim ljudima i prema svojim vlastitim prirodnim potrebama, što često dovodi do samokažnjavanja i samouništenja. Fanatizmom se najprije nazivalo vjersko ludilo Beloninih i Kibelinih svećenika u antičkom Rimu, koji su od zanosa razdirali vlastito tijelo, krvareći u uličnim povorkama prigodom svetkovina u čast tih božica. U XVI. st. tim se izrazom u Engleskoj označavalo ludilo uopće, a u XVII. st. fanaticima su nazivali pripadnike nekih religioznih sekta (anabaptiste, kvekere i dr.). Fanatik je čovjek uskih, skučenih nazora, koji slijepo vjeruje u ispravnost svojih ideja, a potpuno je nesposoban razumjeti tuđe misli i osjećaje i prihvatiti bilo čije argumente ako nisu u skladu s njegovim idejama. Kako bi ostvario ono za što se zauzima ili razorio ono što poriče, žrtvuje često i vlastiti život. Fanatikom se naziva i ushićen, oduševljen čovjek koji se nesebično predaje nekom poslu.

Citiranje:

fanatizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/fanatizam>.