fabula (lat.: pripovijest).
1. Uzročno-posljedični slijed događaja promatran izdvojeno od sižea, tj. njegove pripovjedne reprezentacije (prema ruskom formalistu B. V. Tomaševskom). Tim pojmovnim parom teorija pripovijedanja preosmišljava estetičke kategorije (narativnog) sadržaja i forme.
2. U Rimljana scenska igra, predstava, fabula Atellana, pučka drama, fabula cothurnata, tragedija s grčkim motivima, fabula praetexta, tragedija s rimskim motivima, fabula palliata, komedija s grčkom tematikom, fabula togata, komedija s rimskom tematikom, fabula trabeata, pučka komedija itd.
3. Neistina, izmišljotina, bajka.
