struka(e):

etnicitet (prema grč. ἔϑνος: rod, puk, narod), pripadnost etničkim zajednicama. Prije 1970-ih rijetko se spominje u antropološkoj literaturi, no od polovice 1970-ih postaje strateški koncept unutar antropoloških teorija, dijelom i kao odgovor na postkolonijalne geopolitičke promjene i val etničkoga oživljavanja u svijetu. Teorije etniciteta objašnjavaju različite fenomene, npr. društvene i političke promjene, oblikovanje identiteta, društvene konflikte, interetničke odnose, izgradnju nacija, asimilaciju i sl. Tri su glavna konceptualna pristupa u razumijevanju etniciteta: primordijalizam, instrumentalizam i konstruktivizam. Primordijalizam naglašuje da se etnička identifikacija temelji na dubokoj, praiskonskoj privrženosti svojoj skupini i kulturi te da je to pretežito biološki fenomen; ističe se ideja o »prirođenoj« potrebi i nužnosti za etnonacionalnom identifikacijom. Instrumentalizam ističe da je etnicitet produkt političkih mitova koje su stvorile i s kojima manipuliraju političke elite radi pribavljanja privilegija i moći. Za njih je etnicitet politički instrument. Konstruktivizam ističe nepredviđene mogućnosti i fluidnost (tečnost) etniciteta; to je nešto što je stvoreno u specifičnome povijesnom i socijalnom kontekstu, a ne nešto »dano« ili »urođeno«; konstruktivizam se temelji na pretpostavkama norveškog etnologa F. Bartha, koje ističu situacijski i kontekstualni značaj etniciteta.

Citiranje:

etnicitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/etnicitet>.