ergodičnost (prema grč. ἔργον: djelo, čin, rad), temeljna pretpostavka u termodinamici i statističkoj fizici (Ludwig Boltzmann, oko 1870), po kojoj se vremenski prosjek neke proizvoljne termodinamičke veličine <F>, definiran u stvarnome vremenu t, smije izjednačiti sa statističkom srednjom vrijednošću F iste veličine koja opisuje fizikalni sustav u stanju termodinamičke ravnoteže tj. u stanju u kojem su čestice tvari različitih svojstava jednoliko raspoređene u prostoru. Ergodska hipoteza je nužna jer veličina F ovisi o nizu koordinata i impulsa kojih su vremenske ovisnosti u mikrosvijetu nepoznate, pa u opisu sustava treba upotrebljavati funkcije razdiobe i parametre koji ne ovise o vremenu. Budući da je stanje izoliranoga termodinamičkog sustava matematički smješteno na hiperplohi konstantne energije, svaka će fazna putanja u dovoljno dugom vremenu proći kroz sve točke energetske hiperplohe, pa bitne razlike između putanja iščezavaju, tj. tijekom dugog vremenskog razdoblja sva su dostupna mikrostanja jednako vjerojatna. U mikrofizici se zbivanja događaju u vrlo kratkim razmacima tako da stvarno vrijeme promatranja (mjerenja) zapravo traje beskonačno dugo. U tom su slučaju, kada t → ∞, sve fazne putanje ekvivalentne, pa je vremenski srednjak jednak statističkomu. Prema tome, <F> = F, što se naziva ergodskim teoremom.
