epigoni (grč. ἐπίγονοı: potomci).
1. U grčkoj mitologiji, sinovi junaka koji su poginuli u vojni »sedmorice protiv Tebe« (→ eteoklo). Epigoni su poslije (nakon 10 god.) osvojili i opljačkali Tebu.
2. Naziv za sinove dijadoha. U vojsci Aleksandra Velikoga, odredi iz pokorenih zemalja, naoružani na makedonski način. U državi Ptolemejevića, potomci naseljenih plaćenika tuđega podrijetla.
3. Danas naziv koji se pridijeva onim umjetnicima ili znanstvenicima koji se, nemajući izvornih ideja, povode za svojim prethodnicima; oponašatelji, imitatori, nasljedovatelji.