Dionizije, hrvatski herceg i ban (?, oko 1200 – ?, 1255). Stupio u službu kralja Bele IV. i za zasluge u bitki protiv Tatara na rijeci Šaju 1241. dobio je najprije naslov bana, a potom je imenovan hercegom, prvim koji nije iz kraljevskoga roda. Skupa s kraljem bježao je pred Tatarima 1242., a 1243. bio je ranjen u bitki protiv Mlečana kraj Zadra. U sukobima između Trogira i Splita za Ostrog u Kaštelima, Bela je na Dionizijevu preporuku 1244. sklopio mir s Mlečanima. Dionizije je pristao uz Trogirane i s vojskom krenuo prema Splitu. Nakon jednotjedne opsade Splićani su zatražili primirje i morali pristati na teške uvjete mira. God. 1245., prilikom krunidbe Belina sina Stjepana, Dionizije je postao šomođskim županom i palatinom. Od 1246. o njemu više nema vijesti.
