blok (franc. bloc, vjerojatno < niskonjem. ili niz. blok: balvan, klada).
1. Veća čvrsta cjelina (npr. od kamena, leda, betona).
2. U građevinarstvu, građevni blok, jedinični element za zidanje, izmjerama i masom prilagođen rukovanju radnika; najčešće je u obliku kvadra, sa šupljinama ili bez njih. Nekoć je to bio kamen ili puna opeka, a danas se izrađuje kao poluproizvod od betona, lakoga betona, pjenobetona, drvocementa, gline (opekarski blok) i sl.
3. U urbanizmu, četverokutni gradski blok, sklop zgrada omeđen pravilnim rasterom ulica.
4. Savez radi zajedničke akcije (stranaka, država i sl.).
5. Svezak uvezanoga čistog ili iscrtanog papira iz kojega se mogu otkidati listovi.
6. Komad metala (sirovog željeza, bronce, olova), odliven ili izvaljan u oblik prikladan za daljnji postupak.
7. Kompaktan veći ili važniji dio stroja (npr. blok motora s unutarnjim izgaranjem).
8. U medicini, djelomičan ili potpun, privremen ili trajan prestanak funkcioniranja nekog organa; poremećaj ili potpun prekid provođenja, odnosno prenošenja nekoga mišićnog ili živčanog impulsa (→ atrioventrikularni blok).
9. U športskim igrama, skup igrača koji onemogućuje protivničku djelotvornost.
10. Dio televizijskog ili radijskog programa od nekoliko izvedbenih točaka povezanih u idejnu cjelinu.
11. U tipografiji, blok pismo, tipografsko pismo sa slovima kod kojih su sve crte jednake debljine.
12. U željezničkom prometu → pružni blok
13. U tiskarstvu → knjižni blok