struka(e):

bikulturacija (bi- + [a]kulturacija), prihvaćanje dviju kultura u podjednakoj mjeri, ili dvostruka akulturacija, na osnovi učenja dvaju jezika (dvojezičnost, bilingvizam). Bikulturacija je glavni način miješanja kultura etničkih ili nacionalnih manjina i useljenika s kulturom većinskog naroda. Dijete uči jezik i kulturu obitelji ili jednoga od roditelja, a istodobno, najviše u školi, jezik i kulturu većinskog naroda. U novije doba bikulturacija je karakteristična za djecu stranih radnika u Zapadnoj Europi. Značenje kulture podrijetla roditelja postupno blijedi kod idućih naraštaja u skupinama koje su bolje integrirane u novu sredinu i njeguju individualizam. Ali bikulturacija može, kao u SAD-u 1970-ih godina, ojačati zbog novog zanimanja za kulturne korijene i kolektivni identitet u smislu suprotstavljanja kulturnoj jednoličnosti, društvenoj atomiziranosti i anonimnosti pojedinca, kao karakteristikama modernog načina života. Bikulturacija je trajnija među slabije integriranim skupinama i onima kojih se kulture jako razlikuju od kulture zemlje useljenja (npr. islamske skupine u zapadnim zemljama). U modernim društvima bikulturacija je rezultat globalne komunikacije i utjecaja masovnih medija, koji prenose kulturne uzore iz zemalja zapadne hemisfere, uglavnom anglosaskih, u druge zemlje (tzv. kulturni imperijalizam). Otpor tomu može biti ekstreman, u obliku vjerskoga, nacionalističkoga ili kojega drugog ideološkog fundamentalizma, koji nameće domaći kulturni uzor i zabranjuje zapadne uzore, npr. neke islamske zemlje, ili konkurentski, u obliku izvoza domaćih proizvoda kulturnih industrija na strana tržišta (filmova, diskografije, televizijskih emisija i sl.), što pokušavaju gotovo sve druge zemlje.

Citiranje:

bikulturacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/bikulturacija>.