autokracija (lat. autocratia iz grč. αὐτοϰράτεıα), samovlada, samodržavlje, samovolja. Oblik vladavine u kojem poglavar države (autokrat, samodržac, vladar) ima neograničenu vlast. Autokracije mogu biti formalne i stvarne. Formalne su autokracije sustavi u kojima ni formalno nema demokratskih, predstavničkih institucija. Vlast pripada samo onima koji vladaju, manjini. U tim režimima nema političkih prava i sloboda za većinu. Takav oblik autokratskog režima postojao je u robovlasničkim državama starog Orijenta (despotska monarhija), u Grčkoj, carskom Rimu i u Bizantu. Apsolutne monarhije također su autokratski režimi (Francuska do 1789., carska Rusija, Kina). Stvarne autokracije realnost su novije povijesti. U njima formalno postoje predstavničke institucije, utemeljene na formalnim političkim pravima i slobodama većine građana, ali su dezavuirane uspostavljanjem totalitarnih sustava tipa nacionalsocijalističkih i fašističkih režima (Njemačka s Führerom na čelu, Italija s duceom) te socijalističkih sustava staljinističkog modela u kojima je kult ličnosti osiguravao autokratsku vladavinu. Autokratski režimi različito su nazivani tijekom povijesti: aristokracija, despocija, diktatura, oligarhija, plutokracija, tiranija itd.
