aromarama, mirisni film, prikazivanje filmova uz širenje sintetičkih mirisa (putem klimatizacije) kakvoću koje sugeriraju prizori na platnu. Prvi pokušaj takva sustava potječe iz 1906; nekoliko filmova snimljeno je potkraj 1920-ih, a posljednji put, pod nazivom smell-o-vision, potkraj 1950-ih, kada su se mirisi ubrizgivali ispod sjedala. Svi su pokušaji ubrzo doživjeli neuspjeh – zbog nemogućnosti brže izmjene mirisa, alergičnosti mnogih gledatelja, ali i zbog slabe djelotvornosti.