struka(e):

aprehenzija (latinski apprehensio: zahvaćanje; shvaćanje), način na koji se neka stvar čini svojim posjedom, zahvaćanjem u mišljenju ili djelovanju. U prvom slučaju riječ je o poimanju (obuhvaćanju), a u drugom o posjedovanju kao stavljanju na raspolaganje neke prirodne ili proizvedene stvari. Aprehenzija je moć (vis apprehensiva) koja je prvi korak (mogućnost) prema nadosjetilnoj spoznaji jer neku nadosjetilno danu stvar zahvaća s obzirom na njezinu bit kao ukupnost njezinih svojstava u cjelini, a ne samo u pojedinačnosti (E. Husserl). Toma Akvinski razlikuje dvije vrste aprehenzije: apsolutnu, koja o onom misaono zahvaćenom (aprehendiranom) odmah donosi sud bez ikakva istraživanja njegovih svojstava, i istraživačku, koja polazeći od viših ontologijskih i etičkih svojstava prosuđuje postojanje istraživane stvari. Za I. Kanta aprehenzija je sintetizirajuća sposobnost kojom se mnoštvo osjetilnih dojmova sastavlja u jedinstveni zor (sinteza aprehenzije). Utemeljujući transcendentalnu fenomenologiju E. Husserl aprehenziju određuje kao shvaćanje kojim se različiti osjetilni podatci stapaju u jedinstvo same stvari s obzirom na njezinu bit. Mnogi se osjetilni podaci doživljavaju kao »kontinuirana mnogostrukost«, tj. daju se svijesti kao psihologizmi kojima je empirijski subjekt uvjetovan, stoga se aprehenzijom nastoji dospjeti do one invarijantne biti svojstvene samome predmetu po kojoj on jest predmet.

Citiranje:

aprehenzija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aprehenzija>.