apologet (prema grč. ἀπολογέομαı: braniti se, pobijati).
1. Branitelj kršćanske vjere; apologetima se obično nazivaju crkveni pisci III. stoljeća, koji su od kršćana odbijali optužbe predstavnika tradicionalnih filozofija i religija kako na filozofsko-teološkom tako i na pravnom planu (da su ateisti, politički i socijalno opasni itd.) i nastojali dokazati istinitost kršćanskog naučavanja (grčki: Aristid, Justin, Tacijan, Atenagora, Teofil i dr.; latinski: Tertulijan, Minucije Feliks i dr.).
2. Općenito, branitelj ili zagovaratelj, npr. nekoga nazora, nauka, programa, vjerovanja, neke osobe, institucije i dr. (apologet kapitalizma, rata, razuma).
