apodiktičan (grčki ἀποδεıϰτıϰός: dokazni).
1. U običnu govoru: odrješit, odlučan, izražen s punom uvjerenošću, sa sigurnošću.
2. Kod Aristotela i skolastika, apodiktičan sud je dokazan sud, za razliku od problematičnoga (prijepornoga). U logici, prema uobičajenoj podjeli sudova po modalitetu, sud kod kojega se veza između subjekta (S) i predikata (P) izriče kao nužna (S je nužno P). Po Kantu, matematički su aksiomi apodiktični, jer su praćeni neposrednom apriornom sviješću o njihovoj nužnosti.
