alternacija (kasnolat. alternatio: izmjena, izmjenjivanje).
1. Naizmjenično ponavljanje; izmjenjivanje, smjenjivanje (alternacija dana i noći; alternacija zbilje i mašte u književnom djelu).
2. U višekratnim izvedbama scenskih djela, dramskih, glazbenih (opera) ili plesnih (balet), naizmjeničan nastup dviju osoba u interpretaciji iste uloge.
3. Onaj tko naizmjenično zamjenjuje drugoga ili ono što naizmjenično zamjenjuje drugo na istome mjestu, u istoj ulozi, službi i sl.
4. U lingvistici, pravilno izmjenjivanje glasova u jednome morfemu na istome mjestu, npr. omotati-omatati, vuk-vuče-vuci, vrabac-vrapca, glad-glađu, stan-stambeni. Prema vrstama promjena pojedine alternacije imaju posebne nazive (prijevoj, palatalizacija, sibilarizacija, jotacija, jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe i dr.).
5. U simboličkoj (matematičkoj) logici inkluzivna disjunkcija, jedna od operacija algebre sudova. Smisao te operacije odgovara smislu veznika ili u njegovu slabijem, inkluzivnom značenju, što je sukladno latnskomu vezniku vel, pa se i označuje simbolom v. Ako su dakle P i Q sudovi, sud P ili Q (Pv Q) bit će istinit ako vrijedi bilo sud P, bilo sud Q, ili oba (npr. voda je tekućina ili kruto tijelo). Alternacija se razlikuje od ekskluzivne disjunkcije ili alternative, kojoj smisao odgovara jačemu razdvajajućemu značenju veznika ili (latinski aut), a bilježi se simbolom <=/=>. Sud P <=/=> Q bit će, dakle, istinit ako vrijedi samo jedan od sudova P i Q, a nikako oba (npr. čovjek je smrtan ili besmrtan).
