struka(e):

Zmijonosac (latinski Ophiuchus [ofi·u:'hus], oznaka: Oph), veliko zviježđe koje se nalazi u području nebeskoga ekvatora između glave i repa zviježđa Zmije, južno od Herkula, sjeverno od Škorpiona, između Orla, Strijelca i Vage. Jedno je od 48 zviježđa iz Ptolemejeva zvjezdanoga kataloga (Ὀφιοῦχος, Ophioũkhos). Nazvano je prema grčkome bogu medicine Asklepija. Najsjajnije su zvijezde Rasalague (α Oph), prividne magnitude 2,07, Sabik (η Oph), Han (ζ Oph), Jed (Yed Prior) (δ Oph), Kebalrai (Cebalrai) (β Oph). U području toga zviježđa nebo je najbogatije zvijezdama. Poznata je zvijezda nova iz 1604., koju je promatrao Johann(es) Kepler. U zviježđu se nalazi Barnardova zvijezda, zvijezda s najvećim kutnim pomakom. Kroz južni dio zviježđa prolazi ekliptika. Zviježđe sadrži kuglaste zvjezdane skupove M9, M10, M12, M14, M19, M62, M107, otvorene zvjezdane skupove NGC 2516, NGC 6633, IC 4665, spiralnu galaktiku NGC 6384, nepravilnu galaktiku NGC 6240 nastalu nakon sudara dviju galaktika i dr.

Citiranje:

Zmijonosac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zmijonosac>.