Tantal (grč. Tάνταλoς, Tántalos), u grčkoj mitologiji, bogati lidijski kralj, sin Zeusov, otac Pelopov i Niobin. Kao ljubimac bogova bio je pozivan i na njihove gozbe, ali je odavao njihove tajne, odnosio božansku hranu i dijelio ju svojim prijateljima. Lagao je i krivo se kleo i najzad – kako bi ispitao jesu li bogovi sveznajući – zaklao je svojega sina i dao bogovima da jedu (→ pelop). Kada je Tantalova obijest dovela do takva zločina, morala je biti kažnjena (→ hibris). Zato je u Hadu, stojeći stalno u vodi do vrata ispod drveta bogata plodovima, Tantal morao vječno trpjeti glad i žed, jer bi se i voda i plodovi odmaknuli čim bi za njima posegnuo. Njega mori i vječiti strah, jer mu je nad glavom obješen kamen, koji može svaki čas pasti na njega. – Tantalove muke, najteže patnje što mogu snaći čovjeka; nemogućnost zadovoljenja neke prijeke potrebe ili žarke želje što se naoko čini lako ostvarivom.
