struka(e):
Samuilo
makedonski car
Rođen(a): ?, 954.
Umr(la)o: ?, 6. X. 1014.

Samuilo, makedonski car od 976 (?, 954?, 6. X. 1014). Najmlađi od četiriju sinova brsjačkoga komesa Nikole, koji je u procesu slabljenja središnje vlasti u Bugarskoj stekao znatnu samostalnost na području svoje vlasti u zapadnom dijelu države. Nekoliko god. nakon Nikoline smrti dignuli su njegovi sinovi (komitopuli David, Aron, Mojsije, Samuilo) bunu protiv Bizanta (976), vlast kojega su priznali nakon propasti bugarske neovisnosti (971). U tom je ustanku nastalo carstvo koje je baštinilo tradiciju bugarske carske krune, ali se njegovo središte pomaknulo više stotina kilometara na zapad, u zapadnu Makedoniju, pa ga se s pravom naziva Makedonsko Carstvo. U borbama su poginula dva starija brata, David i Mojsije, a Arona je, navodno zbog izdaje, dao pogubiti Samuilo. Energični Samuilo ostao je samovladar s prijestolnicom najprije u Prespi, a zatim u Ohridu. U doba dok je Bizant bio zauzet unutarnjim i vanjskim teškoćama, brzo je širio svoju državu. Uspio je odbiti napade bizantskoga cara Bazilija II. (986. i 991–994), a povremeni ratni neuspjesi (pred Solunom 996) nisu ugrozili njegovu vlast. Na vrhuncu vladavine njegova je država obuhvaćala Makedoniju, Tesaliju, Epir, Albaniju, Duklju, Travunju, Zahumlje, Rašku, Srijem, Bosnu i Podunavsku Bugarsku. Od svih makedonskih ili bugarskih vladara dopro je najdalje na zapad, a njegova je država bila do tada najveća na Balkanu. Početkom XI. st. Bazilije II. poduzeo je protiv njega nove vojne pohode te mu je 1001–04. oduzeo gotovo polovicu teritorija. Napadi su se nastavili sve do 1014., kada je Samuilova vojska bila poražena kraj planine Belasice, blizu Strumice. Tada je Bazilije II. dao oslijepiti navodno oko 14 000 ratnih zarobljenika i uputio ih Samuilu, kojega je, prema bizantskim izvorima, od toga prizora udarila srčana kap te je ubrzo umro. Nakon njegove smrti u Makedonskom Carstvu zaredale su dinastičke borbe, a pod bizantskim pritiskom 1018. palo je Samuilovo carstvo.

Samuilov natpis, ćirilični spomenik iz 993. Nadgrobna ploča što ju je car Samuilo podignuo ocu Nikoli, majci i bratu Davidu, pronađena 1898. u crkvi u selu Germanu nedaleko od Prespanskoga jezera. Natpis je objavljen 1899. u Sankt Peterburgu, a pohranjen u Narodnome muzeju u Sofiji. To je jedini datirani starosl. spomenik; godina je naznačena prema bizantskom računanju vremena (od stvaranja svijeta 6501. pr. Kr.).

Citiranje:

Samuilo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/samuilo>.