struka(e):

Peloponez (grčki Πελοπόννησος, Pelopónnēsos, novogrčki izgovor [pelopo'nisos]), poluotok (21 439 km²) i regija (15 490 km² s 577 903 st., 2011) u južnoj Grčkoj, između Jonskog i Egejskoga mora. Od grčkog kopna dijele ga Patraski zaljev, umjetni Korintski kanal i Korintski zaljev. Pretežno je gorovit (Tajget, 2407 m) i građen od vapnenca. Obala je dobro razvedena, s duboko uvučenim zaljevima (Mesenijski, Lakonijski, Argolidski). Rijeke su malobrojne i kratka toka; najvažnije su Alfej (s akumulacijskim jezerima i hidroelektranom na pritoku Ladon) i Evrotas (Eurōtas). Niži su dijelovi pod makijom, a viši pod mjestimično očuvanim šumama alepskoga bora i hrasta. Maslina uspijeva do 600 m, a vinova loza do 1000 m visine (proizvodnja grožđica i kvalitetnih vina). Uzgaja se pamuk, južno voće, riža, kukuruz, pšenica i dr. U unutrašnjosti je rašireno stočarstvo (ovce, koze). Industrija (pretežno prehrambena) razvila se u većim naseljima. Značajan je turizam; mnogobrojni spomenici i ostatci gradova iz brončanoga, starogrčkoga, bizantskoga razdoblja (Mikena, Epidaur, Olimpija i dr.). Upravno je središte regije Tripoli, a najveće naselje na poluotoku je Patras; ostala naselja Kalamata, Korint, Argos i Pirgos (Pirg). Dobra cestovna i željeznička povezanost; mostovima preko Korintskoga zaljeva (izgrađen 2004) i Korintskoga kanala spojen s kopnom.

Citiranje:

Peloponez. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/peloponez>.