Ningbo [niŋbɔ] (pinyin; tradicionalno Ningpo, od 1911. do 1940. Ningxian [niŋian]), grad i luka u pokrajini Zhejiang, 25 km uzvodno od utoka rijeke Yong (Yung) u zaljev Hangzhou (Istočnokinesko more), Kina; 3 731 203 st. (2020). Leži u plodnoj ravnici ispresijecanoj mnogobrojnim kanalima. Važno je lučko i industrijsko središte; od 1984. otvoren je za strana ulaganja (slobodna ekonomska zona). Razvijena je brodogradnja, strojogradnja, naftna, kemijska, metalna, elektrotehnička, elektronička, farmaceutska, tekstilna i prehrambena industrija; ribarstvo i akvakultura. U okolici ležišta prirodnoga plina. Staro je kulturno i vjersko središte; paviljon Tianyi Ge jedna je od najstarijih kineskih knjižnica (XVI. st.), a budistički hram Baoguo ubraja se među najstarije drvene hramove u jugoistočnoj Kini. Ima više sveučilišta i visokih škola. Luka Ningbo-Zhoushan (čine ju lučka područja Beilun, Zhenhai, Ningbo i Zhoushan na istoimenom otoku) ubraja se u glavne luke Kine i svijeta; ukupan lučki promet iznosi 1172 milijuna tona (najveća luka na svijetu 2020), a među vodećima je i po kontejnerskom prometu (27,5 milijuna TEU, 2019). Međunarodna zračna luka (Ningbo Lishe; 12 milijuna putnika godišnje). Radi boljega povezivanja Ningboa sa Shanghaijem izgrađen je 2007. preko zaljeva Hangzhoua most dug 36 km (udaljenost između gradova skraćena je s 400 km na 180 km); 2009. otvoren je za promet most Jintang, dug 26,5 km, koji povezuje obalno područje Ningboa s otokom Zhoushanom. Pomorska baza. – Grad je utemeljen u V. st. pr. Kr., a osobito se razvio za dinastije Tang (618–907) kada postaje važna vanjskotrgovačka luka što je ostao i u kasnijim razdobljima. Portugalci su ondje imali trgovačku postaju 1522–48., a ugovorom u Nanjingu (Nankingu) 1842. Ningbo postaje jedna od pet luka otvorenih europskim trgovcima.
