Nasridi, posljednja arapska dinastija u emiratu Granadi, na Pirenejskom poluotoku, koja je vladala 1238–1492. Njezini su emiri vladali ujedno Málagom i Almeríjom. Osnivač dinastije Nasrida bio je Muhammed I., poznat i kao Ibnul-Ahmar (Muḥammad bin Yūsuf; 1238–73), koji je započeo gradnju palače Alhambre, njihova najslavnijega djela. U kulturno-povijesnom smislu Alhambra je bila čvrsto uporište protiv kastiljskoga širenja prema jugu Španjolske, usporila je dovršetak katoličke rekonkiste, sačuvavši arapsko umjetničko i duhovno nasljeđe na Pirenejskom poluotoku. Priznavši vrhovnu vlast Kastilje (1246), Muhammed I. izbjegao je potpunu političku i kulturnu prevlast katoličkih zemalja nad njegovom državom. Među njegovim nasljednicima istaknuli su se Muhammed III. (Muḥammad bin Muḥammad; 1302–09), koji je dao podignuti džamiju u Alhambri, i Muhammed V. (Muḥammad bin Yūsuf; 1354–59., 1362–91). Posljednji vladar iz dinastije Nasrida bio je Boabdil, za čije je vladavine kralj Ferdinand II. Katolički osvojio Granadu (1492) te uništio posljednje ostatke arapske moći u Španjolskoj.
