Murcia [mu'rϑia], pokrajina i autonomna zajednica u jugoistočnoj Španjolskoj; 11 313 km², 1 467 288 st. (2015). Obuhvaća planinski kraj (istočni obronci Andaluzijskoga gorja, do 2015 m) u srednjem toku rijeke Segure, dio unutrašnje visoravni i obalno područje Sredozemnoga mora. Klima je mediteranska, s malo oborina (300 d0 350 mm godišnje). Razvijeno je stočarstvo i mediteransko poljodjelstvo, koje je u znatnoj mjeri ovisno o natapanju (rijeka Segura). Vinogradarstvo, voćarstvo, maslinarstvo; Murcia je veliki izvoznik voća, povrća i cvijeća. U XIX. i XX. st. iskorištavala su se bogata ležišta ruda željeza (pirit), olova i cinka. Obojena metalurgija (Cartagena, La Unión), petrokemijska, prehrambena i farmaceutska industrija, proizvodnja namještaja i brodogradnja (Cartagena). Glavni grad Murcia, a luka Cartagena (29,4 milijuna tona, 2013). U priobalju je razvijen kupališni turizam.
Znatniju urbanizaciju na području današnje Murcije započinju Kartažani, čiji je vojskovođa Hazdrubal osnovao koloniju Kartagenu (Kart-Hadašt) 227. pr. Kr., kako bi služila kao mostobran za daljnja osvajanja koja su trebala nadomjestiti gubitke nakon poraza u Prvome punskom ratu. U Drugome punskom ratu zauzima ju 209. pr. Kr. Scipion Afrički te ju proziva Novom Kartagom (Carthago Nova). Nakon pacifikacije područje Murcije uključeno je u sastav rimske provincije Hispania citerior, potom, od 27. pr. Kr., provincije Hispania Tarraconensis i, u Dioklecijanovo doba, provincije Hispania Carthaginensis. Nakon sloma rimske vlasti postaje dio Vizigotskoga Kraljevstva, a 713. dolazi pod arapsku vlast te umjesto Kartagene glavna urbana središta postaju Orihuela, Lorca, Mula i Chinchilla. Kako bi osigurao mostobran uz rijeku Seguru, kordopski emir Abdur-Rahman II. osnovao je 825. grad Murciju (Mursiyya) kao središte pokrajine, iako je moguće i da je arapski grad osnovan na mjestu prijašnjega naselja Myrthee. Od 756. do 1031. bila je pokrajina Kordopskoga Kalifata, a nakon njegove propasti osamostaljuje se kao neovisna taifa. Arapska vladavina bila je zlatno doba regije i vrhunac njezina ekonomskog procvata, a opsežan sustav kanala za natapanje zadivio je u XII. st. arapskoga geografa Idrisija. Murcia je postala poznata diljem Sredozemlja po svojoj keramici i umjetničkom obrtu, a u gradu je 1165. rođen i najveći sufijski pjesnik i učenjak Ibn Arabi. Gospodarsko blagostanje od XI. st. postupno biva zaustavljeno zbog unutarnjih sukoba i nereda te vojnoga pritiska s kršćanskoga sjevera, a teritorij Murcije dolazi pod vlast Almeríje, Toleda i Seville. Nakon bitke kod Sagrajasa dolazi pod vlast Almoravida, a nakon njihova pada preuzima inicijativu pod vodstvom Muhammeda bin Mardaniša (1147–72) koji zauzima i Valenciju i Déniju i pruža otpor nadirućim Almohadima. Nakon njegove smrti teritorij 1172. osvajaju Almohadi, ali je, iskoristivši njihovo slabljenje u razdoblju od 1224. do 1243., Murcia obnovila svoju neovisnost. Istodobno i kršćanske države na poluotoku prelaze u ofenzivu. Ugovorom iz Alcaraza 1243., za vladavine kralja Ferdinanda III. Svetoga, potpala je pod Kraljevstvo Kastilju. Nove kršćanske vlasti poticale su useljavanje kršćana, zbog čega je od većinski muslimanske regije postala kršćanska, a pobunu muslimana 1264. kralj Jakov I. Aragonski guši u krvi dvije godine kasnije. Tijekom vladavine Alfonsa X. Kastiljskoga Murcia postaje (uz Toledo i Sevillu) kraljevskom rezidencijom, a on 1266. preuzima i titulu kralja Murcije. Time je Kastiljsko Kraljevstvo steklo izlaz na more i istodobno spriječilo daljnje širenje Aragona na jug, čime je preuzelo dominantnu poziciju u završnoj fazi rekonkiste, kada se položaj Murcije pokazao ključnim. Nakon sjedinjenja Aragona i Kastilje (1479) u sastavu potonje Murcia je ušla u novu španjolsku državu. Zbog sve veće imigracije kastiljskoga stanovništva koju je poticao kralj, regija gubi prijašnji katalonski karakter i jezično postaje dominantno kastiljska. Od kraja XV. st. Murcia je ušla u mirnodopsko razdoblje obilježeno gospodarskim i demografskim rastom, ali je prijelazom trgovine sa Sredozemlja na Atlantik izgubila ekonomsku važnost. Tijekom Rata za španjolsku baštinu bila je na strani snaga koje su se opirale habsburškim pretenzijama na španjolsku krunu, pa je dolaskom Burbonaca na vlast (1714) zadržala neke elemente svojega posebnog položaja unutar Kastilje (Dekreti iz Nueva Plante). Godine 1810. zaposjela ju je Napoleonova francuska vojska. Regija je često trpjela i štete izazvane izlijevanjima Segure (1651., 1879. i 1907) te potresima (1829. i 2011). Za Španjolskoga građanskog rata (1936–39) znatno je stradalo bogato kulturno-umjetničko nasljeđe Murcije, a posebice su bile uništene mnoge povijesne građevine. Od 1982. ima status autonomne zajednice s vlastitim parlamentom (Asamblea Regional de Murcia) i vladom (Consejo de Gobierno de la Región de Murcia).
