Malbork [ma'l~], grad u Pomorskom vojvodstvu, oko 45 km jugoistočno od Gdańska, sjeverna Poljska; 39 252 st. (2013). Pristanište na obali Nogata, istočnoga rukavca delte Visle. Prehrambena (proizvodnja šećera, tjestenine), tekstilna i kemijska industrija, tvornica ventilatora. Gotički utvrđeni dvorac (danas muzej) iz XIII. st. (obnovljen u XIX. i XX. st.), na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine (od 1997). Sastoji se od triju dijelova: Visokoga ili Gornjega dvorca, Srednjega dvorca i Preddvorca. Uz dvorac se nalazi srednjovjekovni trg s gradskom vijećnicom iz XIV. st. – U srednjem vijeku, pod imenom Marienburg, utvrđeni grad Njemačkoga viteškog reda, izgrađivan od 1274. do 1448. Već 1276. Malbork je imao status grada, 1280. postao je sjedištem konventa, 1309. komtura, a 1309–1457. bio je sjedištem velikoga meštra Njemačkoga viteškog reda. Jedna od najjačih tvrđava na širem prostoru, pa i u Europi uopće. Od 1457. do 1772. bio je u posjedu Poljske, kojoj je kraljevsko sjedište bio 1457–60. Središtem vojvodstva, pokrajinske i mjesne vlasti postao je 1466., a kraljevskim gradom proglašen 19. srpnja 1626. Švedski kralj Gustav II. Adolf opsjedao ga je 1626–27. Nakon prve podjele Poljske došao u posjed Pruske, odnosno Njemačke (1772–1945), osim u kratkome razdoblju kada ga je bila zauzela Napoleonova vojska (1812–13). Ušao u sastav Poljske 1945.
