struka(e): povijest, opća

Malatesta [~tε'sta], talijanska gvelfska obitelj, koja se prvi put spominje 1136. U drugoj polovici XIII. st. zavladala je Riminijem i drugim posjedima u Marchama i Romagni (Cervia, Cesena, Fano, Pesaro, Senigallia). Potkraj XIV. st. dobila je od pape vječnu investituru na te posjede. Pandolfo III. Malatesta, gospodar Fana, domogao se, nakratko, Brescie (1404) i Bergama (1408). Jedan od najpoznatijih članova obitelji bio je kondotjer Sigismondo Pandolfo (1417–68), gospodar Riminija; za njega je L. B. Alberti izveo svoje prvo arhitektonsko djelo, pregradnju crkve S. Francesco u Riminiju (Tempio Malatestiano). U međusobnim borbama talijanskih gradova i u ratovima Španjolske i Francuske za Italiju posjed obitelji Malatesta postupno se raspao. Galeazzo Malatesta predao je 1445. Francescu Sforzi Pesaro, Domenico Malatesta (utemeljitelj čuvene zbirke Biblioteca Malatestiana u Ceseni) ustupio je 1463. Veneciji grad Cerviu, a dvije godine poslije pripala je papi Cesena; Pandolfo V. predao je 1503. Rimini Veneciji, a ostali posjedi obitelji pripali su potom papi. Lik Paola Malateste, firentinskoga kapetana 1282–83., ovjekovječio je Dante u petome pjevanju Pakla.

Citiranje:

Malatesta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/malatesta>.