Lusignan [lyzińᾶ'], francuska plemićka obitelj podrijetlom iz Poitoua, poznata već od druge polovice X. st. Oko god. 1000. njezini su članovi bili službenici grofova od Poitoua. Od samoga početka bile su jake njihove veze s Crkvom; mnogi članovi obitelji bili su istaknuti opati, a obitelj Lusignan poslije je posebno podupirala djelatnost franjevaca na svojem području. Mnogi članovi obitelji istaknuli su se za križarskih ratova. Hugo (Hugues) VI. je, na poziv kralja Kastilje, sudjelovao 1101–02. u Prvom križarskom ratu u vojsci Vilima IX. Akvitanskoga. Hugo VII. je s kraljem Lujem VII. Mladim otišao 1147. u Drugi križarski rat i umro u Palestini. Hugo VIII. bio je 1163. u Svetoj zemlji, sudjelovao je u opsadi Tripolisa, a 1164. pao je u zarobljeništvo. Njegovi sinovi Gvido (Gui) i Amalrik (Amaury) bili su jeruzalemski kraljevi i utemeljitelji Ciparskoga Kraljevstva. Gvido je bio jeruzalemski kralj 1186–92., a odrekavši se Jeruzalema, stekao je 1192. Cipar. Njegov brat Amalrik (kralj ciparski 1194–1205) osnivač je dinastije koja je vladala Ciprom gotovo do kraja XV. st. Nakon smrti posljednjega člana te loze Jakova (Jacques) II. (1461–73), njegova je udovica, mletačka plemkinja Caterina Cornaro, ustupila Cipar Mletačkoj Republici (1489).
Osim navedenih, i drugi su članovi obitelji Lusignan bili sudionicima križarskih ratova: Hugo IX. sudjelovao je 1190. u Trećem križarskom ratu, Hugo X. poginuo je 1248. kraj Dumjata (Damiette), a Hugo XI. 1250. kraj Mansure u Egiptu. Hugo XII. poginuo je u posljednjem križarskom ratu 1270. pred Tunisom, dok je Hugo XIII. sudjelovao u franc. tzv. križarskom ratu u Aragonu (1285).
