lucidar (srednjovj. lat. Lucidarius, prema kasnolat. lucidare: rasvijetliti, objasniti), srednjovjekovni enciklopedijski spis u obliku dijaloga između učitelja i učenika. Prvi takav spis, što ga je početkom XII. st. napisao Honorije Augustodunski (Honorius Augustodunensis), bio je posvećen teologiji. Po uzoru na nj nastao je između 1190. i 1195. njemački Lucidar (Lucidarius), namijenjen općoj naobrazbi, koji je osim temeljnih teoloških znanja uključivao i zemljopis, astronomiju, kozmografiju, prirodne znanosti i sl. Jedna od verzija toga lucidara bila je prevedena na češki, a nju je neki glagoljaš iz Istre u prvoj polovici XV. st. preveo na hrvatski (sačuvan u dva glagoljska kodeksa; sadrži 96 pitanja i odgovora). Šibenčanin Gverin Tihić preveo je 1533. na hrvatski talijansku verziju lucidara Honorija Augustodunskoga.
