Liaoning [liauniŋ], pokrajina u sjeveroistočnoj Kini, uz obalu Žutoga mora i zaljeva Bohai; 148 400 km², 42 591 407 st. (2020; Kinezi/Han čine 84%, a Mandžurci, Mongoli, Korejci i dr. 16%). Na jugoistoku, dolinom rijeke Yalu, graniči sa Sjevernom (DNR) Korejom. Liaoning je najgušće naseljeno područje Mandžurije (290 st./km²). U središnjem dijelu pokrajine pruža se nizina u porječju rijeke Liao, koja je dio velike Mandžurske ravnice ili Sjeveroistočne (kineske) nizine; ispunjena je plodnim aluvijalnim riječnim nanosima. Sa zapada i istoka omeđena je gorjem; u istočnom graničnom području pružaju se planinski lanci Changbai i Qian (do 1336 m), koji se prema jugu nastavljaju u približno 340 km dug poluotok Liaodong. Duljina obale iznosi 2178 km; duž obale pruža se 600-tinjak otoka i otočića. Klima je umjereno kontinentalna, pod utjecajem monsuna; glavnina oborina (440 do 1130 mm) padne ljeti. Srednja temperatura siječnja kreće se od –5 °C na obali do –12 °C u unutrašnjosti, a srpnja od 23 do 25 °C. Bogata su ležišta ugljena, dijamanata, jadeita, milovke, nafte i prirodnoga plina (Liaohe), ruda bora, željeza, mangana, magnezita, te olova, cinka, bakra, molibdena, boksita, bituminoznih škriljevaca. Liaoning je među najjače industrijaliziranim krajevima Kine (proizvodnja sirovoga željeza, čelika, rudarskih strojeva, opreme za vađenje nafte, lokomotiva, papira, cementa); jaka obojena metalurgija, brodogradnja, petrokemijska, kemijska i pamučna industrija. Velika su središta teške industrije Anshan, Shenyang, Dandong, te ugljeni bazeni Fuxin (Fusin), Fushun i Benxi. Glavne obradive površine nalaze se u središnjem nizinskom području; uzgaja se soja, sirak (sorgum), pšenica, proso, riža, pamuk, duhan, voće. Uzgoj dudova svilca. Glavni je grad Shenyang (prije Mukden). Unutar kineskih pokrajina Liaoning se ističe i gustom željezničkom mrežom (glavno čvorište Shenyang). Glavne su zračne luke Shenyang i Dalian. Važna su lučka središta Dalian (među najprometnijima u Kini), Yingkou i Dandong.
