struka(e): |

Konya [kɔ'nia], glavni grad istoimene pokrajine na jugozapadnom rubu anatolske visoravni, južna Turska; 1 073 791 st. (2011). Leži na visini od 1027 m. Sveučilište (osnovano 1975), muzeji. Industrijska preradba poljoprivrednih proizvoda; tvornice tekstila, kože, cementa, metalna industrija. Proizvodnja ćilima. Turizam. Sačuvani su istaknuti spomenici seldžučke arhitekture: mauzolej mistika Dželaludina Rumija zvanog Mevlana s muzejem (rukopisi), džamija Iplikçi (1162), džamija sultana Alaudina (1156–1221), medrese (Karatay, İnce Minareli, Sırcalı) iz sredine i druge polovice XIII. st., utvrda (XIII. st.). Iz osmanskog doba ističe se džamija Selimiye (1566–74). Zračna luka. – Prvi tragovi ljudske prisutnosti na području današnjega grada datiraju iz III. tisućljeća pr. Kr. Prvo naselje sagradili su Frigijci pošto su oko 1200. pr. Kr. dokrajčili hetitsku državu. Prema legendi, Konya je bio prvi grad obnovljen nakon velikoga potopa. Od 696/695. pr. Kr. u sastavu države Kimerijaca i Lidijaca te Perzije, Makedonije, Seleukidske države, Kapadocije i pergamske države. Od 25. pr. Kr. u sastavu Rimskoga Carstva. God. 130. grad je dobio status rimske kolonije, a od 372. bio je prijestolnica rimske pokrajine Likaonije. U sastavu Bizantskoga Carstva do 1071., kada su ga osvojili Turci Seldžuci. Otada se latinsko ime Iconium (grč. Ἰϰόνıον, Ikónion) postupno mijenja u današnje Konya. Od 1076. grad je bio prijestolnica Ikonijskoga Sultanata. Od 1277. bio je pod vlašću Ilkanida i turkmenske države Karaman. God. 1476. ušao je u sastav Osmanskoga Carstva. Tijekom osmanske vladavine grad je gospodarski i kulturno nazadovao, sve do izgradnje željeznice Istanbul–Bagdad (1896), kada je postao značajna trgovačka postaja na tome putu i gospodarsko središte cijele Anatolije. Od 1918. u sastavu je Turske i značajno je središte derviškoga reda mevlevija.

Citiranje:

Konya. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/konya>.