kolonizacija (engl. colonisation, prema lat. colonia: naseobina), plansko preseljavanje stanovništva, naseljavanje slobodnih nenaseljenih teritorija u vlastitoj zemlji (unutrašnja kolonizacija), u susjednim zemljama (vanjska kolonizacija) ili na drugim kontinentima (prekomorska kolonizacija). Kolonizacija uvjetovana gospodarskim razlozima – preseljavanje na plodnija područja, uz doline rijeka i sl. – postojala je već u najstarijim kulturama. Češće su je provodile velike robovlasničke države s osvajačkim i porobljivačkim namjerama, a najveće je razmjere dosegnula u doba kapitalizma naseljivanjem cijelih kontinenata. Širenje kolonija i drugih ovisnih zemalja pratilo je sustavno preseljivanje stanovništva metropola i koloniziranje tih područja. Računa se da se u razdoblju kapitalizma blizu 100 mil. Europljana preselilo u zemlje Afrike, Azije i, osobito, Australije, Novoga Zelanda i Amerike. Poznata je prisilna kolonizacija u Sovjetskom Savezu, gdje je u razdoblju 1927–39. u Sibir i na Daleki istok bilo kolonizirano više milijuna stanovnika. Dobrovoljnu kolonizaciju provode gotovo sve zemlje u razvoju. U nekadašnjoj Jugoslaviji potkraj 1945., prema Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji, iz siromašnih i neplodnih krajeva BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore preseljeno je više od 350 000 ljudi, prije svega u Vojvodinu.
