Dobrojević, hrvatska plemićka obitelj u Šibeniku. U izvorima se spominju od kraja XIV. st., kada se navodi Ivan Dobroj, vlasnik posjeda u šibenskoj okolici. Šibensko plemstvo stekli su 1412. Ivanovi sinovi Dobroj (spominje se 1426–54) i Marko (spominje se 1441–49) trgovali su diljem Dalmacije i u Mletcima, a u gradskoj upravi i mjesnoj crkvi obnašali su različite dužnosti. Njihov brat Juraj bio je rektor crkve Velike Gospe u Srimi i šibenski kanonik. God. 1545. spominje se Katarina, supruga humanista M. Vrančića i majka istaknutoga polihistora F. Vrančića. Šimun je za Ciparskoga rata (1570–73) opremio brigantin za obranu šibenskoga priobalja, sudjelovao u pomorskim bitkama kraj Kotora (1570–71) i Ulcinja (1571), u obrani Murtera (1572) i Vodica (1573), a odbio je uskočke napadaje kraj Primoštena (1579., 1587). Njegov brat Daniel poginuo je kao ratnik na šibenskoj galiji, Dragan (Carlo) dopao je osmanskog zatočeništva i poslije se otkupio, dok je Ivan (u. 1622) bio pukovnik mletačkih postrojba za šibensko područje. Šimunov sin Juraj borio se 1586–1600. kao zapovjednik konjaništva u hugenotskim ratovima u Auvergnei, a nakon povratka u domovinu djelovao je kao konjanički kapetan na šibenskom području (1617). Za osmanske opsade Šibenika 1647. kao jedan od zapovjednika domaćih postrojba istaknuo se Marko, a u mletačkoj vojsci na Krfu djelovao je 1664. Mato. Njegov sin Šimun bio je primicerij šibenskoga Kaptola. Posljednji poznati muški član obitelji Ante umro je 1819.
