struka(e): | |
ilustracija
BELEC, unutrašnjost ckve sv. Marije Snježne

Belec, selo u Hrvatskom zagorju, na južnim padinama Ivanščice; 316 st. (2021). Leži na 271 m visine, 8 km sjeveroistočno od Zlatara. Stanovništvo se tradicionalno bavi poljoprivredom (ratarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo). U okolici su uređene planinarske staze. – Stara župna crkva sv. Jurja u Juranšćini spominje se od 1334. Jednobrodna, kamena romanička crkva prigrađivana je tijekom XIV. i XV. st.; ima gotičku menzu iz XIV. st., što je u Hrvatskoj rijetkost, i fragmentarno očuvane zidne slike iz triju različitih vremenskih razdoblja. – Današnja župna crkva sv. Marije Snježne podignuta je 1674., a sadašnji oblik dobila je između 1739. i 1741., kada je pregrađena i povećana. Crkva je jednobrodna s višekutnim svetištem i dvjema bočnim kapelama. Uz zapadno pročelje podignut je visok zvonik. Crkva je opasana slikovitom cinkturom s ugaonim tornjićima, kapelicom i posebno istaknutim ulazima. Iluzionističke zidne slike i raskošni oltari daju crkvi izgled potpuno zasićenoga baroknoga prostora. Zidne slike izveo je pavlinski slikar Ivan Krstitelj Ranger oko 1740. Bogati ornamentalni motivi povezuju biblijske prizore i figure na svodu i stijenama broda, svetišta, kapelice i sakristije, a velika kompozicija na svodu broda prikazuje legendu o Mariji Snježnoj i donatore. Glavni drveni oltar, izrađen 1743. u duhu zreloga baroka, ima bogatu arhitektonsku konstrukciju i velik broj svetačkih likova. Dva bočna oltara i propovjedaonica (oko 1743) djelo su kipara Josipa Schokotniga iz Graza. – Ruševine srednjovjekovnoga grada Belca (Belecgrad) nalaze se na južnoj strani Ivanščice. Grad, sjedište belečkog vlastelinstva, spominje se prvi put 1334. kao castrum Belech i Bieltz, kada je došao u posjed Petra Gisingovca, a od 1339. bio je pod kraljevskom vlašću. Kralj Sigismund Luksemburgovac darovao ga je 1399. Hermanu II. Celjskomu. U posjedu obitelji Celjskih ostao je do smrti Ulrika II. (1456). Otada Belec često mijenja gospodare, a među njima se ističu grofovi Vitovci (1457 – oko 1489), Ivaniš Korvin i njegova udovica Beatrice Frankapan (1494–1508) te obitelji Gyulay (nakon 1514 – 1567), Turoczy (1567–1634), Mikulić (1635–57), Erdődy (1657–74), Ratkaj (1706–20), Matačić, Najšić i Rukavina. Grad je 1720. napušten, a središte vlastelinstva preneseno je u dvorac Selnicu.

Citiranje:

Belec. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/belec>.