struka(e):

apatija (grčki ἀπάϑεıα: bezosjećajnost, ravnodušnost), duševno stanje koje je obilježeno nedostatkom zanimanja i osjećaja za izvanjske događaje. Stoici su apatiju, kao ravnodušnost prema svemu što život donosi i kao suzdržanost (ἐποχή) od suda o stvarima, smatrali temeljem nepomućena duševnog mira (ἀταραξία) i najvećom vrlinom filozofa. Za Aristotela je apatija najvažnije obilježje djelatnog uma koji ne prima vanjske utjecaje, nego djeluje iz sebe sama. Apatija se javlja i u filozofiji Arthura Schopenhauera kao bezinteresnost, neafektivnost i bezosjećajnost za postojeći svijet koji se može prevladati jedino slabljenjem (kvijetivom) volje kao odustajanja od bilo kakvog htijenja i žudnje kako bi um mogao doseći stanje čiste kontemplacije (nirvane).

Citiranje:

apatija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/apatija>.