struka(e):
ilustracija
ALEKSANDRIDA iz XIV. st. izgorjela u Narodnoj biblioteci u Beogradu

Aleksandrida, uobičajeni novovjekovni naziv za popularno djelo o Aleksandru Velikome (356–323). Potječe iz helenističke tradicije kozmopolitske Aleksandrije u doba Ptolemejevića, egipatske dinastije makedonskoga podrijetla; autorstvo je pogrešno pripisivano Aristotelovu nećaku Kalistenu. Pouzdano je utvrđeno da su tekstovi postojali u II. st. pr. Kr., ali su najstarije očuvane redakcije iz III. st. Starinom se ističu latinska, armenska, koptska i sirijska tradicija. – Poznato je više od 70 preradbi (na 30-ak jezika) nastalih do XVI. st. Među njima je i jedna južnoeuropska iz XIV. st. koja se u istom stoljeću može pratiti u grčkoj, rumunjskoj, bugarskoj, srpskoj i hrvatskoj književnosti, od XV. st. i u ruskoj (tzv. srpska Aleksandrida). Postanje južnoslavenske verzije vežu novija istraživanja uz prostor između Crne Gore i Pelješca, ali je moguće i da je matica bila čakavsko-glagoljička (u Zadru se 1389. spominje knjiga o Aleksandru »in littera sclava«). Čakavsko-ikavske crte ima i bosanički Roudnički rukopis (prva polovica XIV. st.), a i kasniji kajkavsko-latinički Derečkajev rukopis (iz 1621) prepisan je vjerojatno s čakavsko-glagoljičkoga predloška.

Citiranje:

Aleksandrida. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aleksandrida>.