Bradbury [bræ'dbəri], Ray (puno ime Ray Douglas Bradbury), američki književnik (Waukegan, Illinois, 22. VIII. 1920 – Los Angeles, 5. VI. 2012). Srednju školu završio je u Los Angelesu. Prve kratke priče objavio je 1938; za života ih je objavio oko 600, skupljenih u više od 50 knjiga. Oslonjen o tradiciju Edgara Allana Poea, ali i Julesa Vernea, H. G. Wellsa, Jacka Londona te gotičkog romana i detektivske fikcije, svoju je prozu izgradio na klasičnim motivima fantastične književnosti i rane američke trivijalne (pulp) fantastike (horror, mistery, fantasy, SF) te novinskoga stripa 1930-ih (Buck Rogers, Flash Gordon), pritom razgrađujući žanrovske okvire izrazito lirskim stilom. Iako je stekao ugled pisca koji je znanstvenu fantastiku uveo u priznatu književnost (njegova je proza označavana kao »književna znanstvena fantastika«), sam Bradbury nije se određivao kao pisac znanstvene fantastike te mu je bliže bilo samoodređenje »nadrealista sa Srednjeg Zapada«. Najcjenjenije su mu rane zbirke, Mračni karneval (Dark Carnival, 1947., 1955. prerađena pod naslovom Mračna zemlja – The October Country), Oslikani muškarac (The Illustrated Man, 1951), Zlatne jabuke sunca (The Golden Apples of the Sun, 1953) i Lijek za melankoliju (A Medicine for Melancholy, 1959), dočim mu kasnija djela pate od repetitivnosti i stilske prezasićenosti. U Bradburyjevu opusu moguće je istaknuti tri tematsko-motivska ciklusa. Najznačajniji čine kratke priče, novele i crtice tzv. Marsovskih ljetopisa, objavljivane 1948–50. te probrane (njih 26, odnosno 28 u prerađenom izdanju 2010) u zbirci Marsovski ljetopisi (The Martian Chronicles, 1950). Snolika, bajkovita i melankolična cjelina te zbirke, nastala kao literarni komentar straha od nuklearnog uništenja, hladnoga rata, širenja u svemir i »planetarne romanse« Edgara Ricea Burroughsa, tumačena je kao »pjesničko tumačenje budućnosti«: Zemlja je uništena u nuklearnoj apokalipsi, pokušaji kontakta s Marsovcima i kolonizacije Marsa (koji je prikazan kao izumiruća, drevna civilizacija, što zbirku pretvara u meditaciju nad motivima znanstvenofantastične književnosti) obratna su slika ljudske povijesti ili pak metafora osamljenosti koja onemogućuje interpersonalnu komunikaciju. Temeljna je okosnica ciklusa sraz prirodnoga i modernoga (tehnološkoga), a ideološka potka antimilitaristička i izrazito pesimistična čak i spram doprinosa znanosti (npr. klasična novela »Doći će blage kiše«). Široku je prepoznatljivost Bradburyju priskrbio distopijski roman 451 Fahrenheita (Fahrenheit 451, 1953) koji sumira autorovu drugu tematsku opsesiju – utjecaj masovnih medija i širenje konzumerizma. Roman, oblikovan u tradiciji tzv. negativnih utopija Jevgenija Ivanoviča Zamjatina (Mi), Aldousa Huxleya (Vrli novi svijet) i Georgea Orwella (Tisuću devetsto osamdeset četvrta) i zapleta osovljenog oko spaljivača knjiga Guya Montaga, prikazuje društvo u 2049., koje se nalazi u trajnome ratnom stanju, premreženo nasiljem i prešutnim nadzorom, i u kojem su pojedinačni identiteti i multikulturalnost nadvladani masmedijskom sedatizacijom, banalizacijom, »digestiranjem« i tabloidizacijom znanja, ugušenoga u poplavi informacija te utopljeni u društvo spektakla (soap-opere, interaktivne reality-emisije, timski sportovi). Premda naslov, koji se odnosi na temperaturu na kojoj papir spontano počinje gorjeti, upućuje na percepciju romana kao pripovijesti o cenzuri i paljenju knjiga (inspiriranoj nacističkim paležima), tema mu je zapravo kritika (mas)medijskoga društva i niveliranja kulturnih vrijednosti, prije svega dokidanja kritičkog mišljenja koje razvija pisana riječ. Treću sastavnicu Bradburyjeva opusa čini autobiografski utemeljena proza koja prikazuje pastoralnu, idiličnu sliku dječačkoga života u američkome »malom mjestu«, najčešće s elementima gotičke proze koji se pojavljuju u sprezi sa zazorom od tehnologije. U njoj su učestali motivi cirkusa, odnosno karnevala, nadnaravnoga i Noći vještica (Halloween) koji upućuju na opasnost nošenja maske (time i neautentične osobnosti), kao i tema gubitka djetinje nevinosti u procesu odrastanja (romani Nešto zlo prilazi ovamo – Something Wicked This Way Comes, 1962., i Stablo vještica – The Halloween Tree, 1972; prozna trilogija o odrastanju u fikcijskom gradiću Green Townu koju čine Maslačkovo vino – Dandelion Wine, 1957., Oproštajno ljeto – Farewell Summer, 2006., i Ljetno jutro, ljetna večer – Summer Morning, Summer Night, 2007). Istaknuta mu je i trilogija detektivskih romana u tradiciji tzv. tvrdokuhane proze, a s radnjom u Hollywoodu (Smrt je osamljen posao – Death Is a Lonely Business, 1985; Groblje luđaka – A Graveyard for Lunatics, 1990; Hajdemo ubiti Constance – Let’s All Kill Constance, 2002), te roman Zelene sjenke, bijeli kit (Green Shadows, White Whale, 1992), s pričom o piscu koji adaptira roman Moby Dick Hermana Melvillea, temeljenom na Bradburyjevoj suradnji s Johnom Hustonom 1956. na ekranizaciji Melvilleova romana. Bradburyjev utjecaj razvidan je ponajprije u razvoju žanra horora u književnosti (Clive Barker, Neil Gaiman, Stephen King, Dan Simmons, R. L. Stine) i na televiziji. Kratke priče (stotinu ih je probrano 2010. u kritičkom izdanju Priče Raya Bradburyja – The Stories of Ray Bradbury) često su mu adaptirane za TV serije, sam je pisao za seriju Kazalište Raya Bradburyja (Ray Bradbury Theater, 1985–92), a više mu je djela adaptirano i za film (ističe se Fahrenheit 451 Françoisa Truffauta, 1966). Pisao je i drame, eseje, poeziju te dječju književnost.
