struka(e):
ilustracija
BOLNICE, bolesnička soba u bolnici Hôtel-Dieu, Pariz, minijatura iz XV. st.
ilustracija
BOLNICE, bolesnička dvorana u bolnici Sta. Maria della Pace, Napulj, XIX. st.
ilustracija
BOLNICE, dvorana za operacije u pariškoj bolnici Broussais

bolnice, zdravstvene ustanove stacionarnog tipa koje predstavljaju osnovne jedinice kurativnog dijela zdravstvene službe. Opće bolnice okosnica su sveukupne bolničke službe neke zemlje. Njihovu jezgru čine interni i kirurški odjel, iako uz ove mogu imati i druge odjele, ljekarnu, laboratorij i prosekturu. Klinike su bolničke ustanove medicinskih fakulteta, koje uz liječenje obavljaju i nastavu iz kliničkih predmeta. Specijalne bolnice uređene su za liječenje pojedinih populacijskih skupina ili pojedinih vrsta bolesti (npr. dječje bolnice, ortopedske bolnice).

Bolnice se spominju već od III. st. pr. Kr. u Indiji, a vjerojatno u to doba postoje i u Kini. Bolesnici su liječeni i u staroegipatskim hramovima Izide i Serapisa, kao i u grčkim hramovima boga liječništva Asklepija (asklepijeji), dok su Rimljani uveli vojne bolnice te valetudinarije za liječenje robova i siromaha. U bizantskim hospitalima, koji su se razvili nakon VI. st. pod upravom redovnika, rano se potpuno odvojila medicinska služba. Prvi srednjovjekovni zapadnjački hospitali nastali su u samostanima, gdje su osnovane posebne prostorije (hospiciji) za smještaj i njegu bolesne braće ali i za primanje siromašnih i bolesnih staraca; u tome napose prednjače benediktinski redovi. Srednjovjekovni hospitali objedinjavali su značajke ubožnice, gostinjca, nahodišta i bolnice, u koje su liječnici dolazili samo povremeno. Tek tijekom XIV. i XV. st. obvezuju magistrati nekih gradova svoje municipalne liječnike na redovito liječenje oboljelih unutar bolnica. Uz bolnice javljaju se u srednjem vijeku i posebne ustanove za smještaj gubavaca i zaraznih bolesnika – leprozoriji i lazareti. Proces odvajanja bolnica kurativnog smjera od azila za nemoćne započinje istom u XVII. st. U drugoj polovici XIX. st. ideja o izolaciji oboljelih ima već jasnu utemeljenost na novim mikrobiološkim spoznajama.

I na području Hrvatske postojali su asklepijeji u grčkim kolonijama te vojne bolnice uz tabore rimskih legija. Prvi hospital u nas osnovan je 559. u Zadru, koji je tada bio pod bizantskom vlašću, dok je najstariji hospital na hrvatskom državnom području hospicij templara pri samostanu sv. Petra na Bojišću kraj Benkovca (1186). U Zagrebu se prvi hospital spominje 1357., no vjerojatno je osnovan još u XIII. st. U tom se stoljeću spominje hospital u Puli, u XIV. st. u Poreču, Rabu, Dubrovniku i Kotoru, a u XV. st. u Šibeniku, Rovinju, Rijeci i Varaždinu. Osim hospitala osnivaju se u nas u XIII. st. leprozoriji a u XIV. st. i lazareti. God. 1540. dubrovački hospital Domus Christi pretvoren je u javnu državnu bolnicu, prvu u pravom smislu te riječi. Zbog velikih pomorskih ratova u XVII. st. sagrađene su nalogom mletačkih vlasti i vojne bolnice u dalmatinskim gradovima. Važnije civilne bolnice bile su one u Zemunu (1775) i Splitu (1794). U Zagrebu je 1804. otvorena Bolnica milosrdne braće (poslije Zakladna bolnica), god. 1846. Bolnica milosrdnih sestara, a 1861. velika vojna bolnica. U Rijeci je bolnica sv. Duha dobila 1857. pravo javnosti, u Osijeku je 1874. otvorena Zakladna bolnica, te 1875. Gradska bolnica u Puli. Odlukom Dalmatinskog sabora u kratkom su roku otvorene tri moderne pokrajinske bolnice: u Šibeniku (1883), Zadru (1887) i Dubrovniku (1888), dok se u banskoj Hrvatskoj 1896. god. spominju 32 bolnice. Uz opće, osnovane su u Hrvatskoj i razne specijalne bolnice: u razdoblju 1818–59. u Kraljevici djeluje bolnica za liječenje endemskog sifilisa, u Zagrebu je 1877. osnovano Zemaljsko rodilište a 1879. Zavod za umobolne u Stenjevcu. God. 1883. otvorena je Pokrajinska ludnica u Šibeniku, a od 1892. postoji u Zagrebu bolnica za zarazne bolesti. Do kraja II. svjetskog rata najmodernije su bolnice na Sušaku (otvorena 1934) i nova Zakladna bolnica u Zagrebu na Rebru (1942).

Prema podatcima iz 1997. u Hrvatskoj postoji 75 bolnica s 27 472 kreveta, od kojih je 35 općih bolnica (županijskih i gradskih s 8562 kreveta), 26 specijalnih bolnica (za tuberkulozu i bolesti pluća, za reumatske bolesti i rehabilitaciju, za duševne bolesti, za gerijatriju, te ortopedske i dječje bolnice s 9388 kreveta), te 14 kliničkih bolnica i samostalnih klinika (9522 kreveta).

Citiranje:

bolnice. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/bolnice>.