Bobbio [bɔ'b:io], grad u pokrajini Piacenza (Emilija i Romanja), između Genove i Piacenze, sjeverozapadna Italija; 3711 st. (2011). Razvio se oko benediktinske opatije koju je ondje 612. podigao sv. Kolumban. U XV. st. već je propala pa ju je papa Nikola V. povjerio benediktinskoj Kongregaciji sv. Justine u Padovi. U najstarije doba isticala se bogatom knjižnicom i skriptorijem. Ondje su sačuvana neka poznata djela antičkih pisaca: Ciceronovo djelo De re publica, Lukanov ep Pharsalia i tzv. Vergilius Mediceus. U XV. i XVI. st. vrijedni kodeksi opatije dospjeli su u knjižnice Ambrosianu (Milano) i Vaticanu (Vatikan). Od ostalih kulturnopovijesnih spomenika ističu se romaničko-barokna katedrala, srednjovjekovni most (Ponte Vecchio) na rijeci Trebbia, Casa di Teodolinda (XV. st.), palača Malaspina (XIV. st.), crkva Santa Maria dell’Aiuto (XVII. st.) i dr.
