struka(e):
ilustracija
ŠLJIVA, europska, Prunus domestica

šljiva, voćka iz por. ružâ (Rosaceae), potpor. šljivâ (Prunoideae), piramidalne krošnje, visoka do 8 m. U svijetu se najviše uzgajaju europska šljiva (Prunus domestica) i kinesko-japanska šljiva (P. triflora). Od europske se u nas najviše uzgajaju odlike: bistrica, stanley, kalifornijska plava, Ruth Gerstetter, wagenheimska, president, topking, motičanka Elena, čačanska rodna, Katinka, Hrman, Valerija, mali zeleni ringlo, veliki zeleni ringlo i dr. Od kinesko-jap. sorti koje se uzgajaju u obalnom području zastupljene su odlike: angeleno, blackamber, Burbank, Burmosa, premier, red beaut, sorriso di primavera, friar, frontier, obilnaja, pobjeda i druge. Odlike šljive najčešće se cijepe na podlogu džanarika (Prunus cerasifera). Plodovi se jedu svježi, osušeni, ukuhani u pekmez, džem, slatko ili prerađeni kao kompot, sok i rakija. Svježi plod u 100 g sadrži oko 82 do 84% vode, 0,6% bjelančevina, 10 do 16% ugljikohidrata i oko 2% biljnih vlakana, od vitamina karoten (provitamin A), C, E i folnu kiselinu, niacin i vitamin B6, od minerala kalij, fosfor, kalcij, željezo i bakar. Laksativno djelovanje šljive odavna je poznato pa se u nar. medicini koristila svježa i osušena u obliku kompota protiv kroničnoga zatvora.

Najveći su svj. proizvođači: SAD, Rusija, Kina, Rumunjska, Srbija, Njemačka, Turska i Madžarska. Od ukupne svj. proizvodnje na Europu otpada 51%, a najveći je proizvođač Rumunjska s 14,6%. U Hrvatskoj je šljiva po broju stabala najzastupljenija voćka: 2003. evidentirano je 4 023 906 stabala šljive. (→ šljive)

Citiranje:

šljiva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sljiva>.