Bilopavlović, Tito

Bilopavlović, Tito, hrvatski književnik (Nova Gradiška, 7. I. 1940). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1977. Tajnik Društva hrvatskih književnika (1977–81), novinar (Danas), urednik dječjeg lista SMIB, urednik u Školskoj knjizi. Objavio zbirke pjesama Pijesku već oplakanom (1967), Vrt za prijatelje (1969), Exodus (1971), Lov na uzvanike (1974), Dvorska luda i ostala rodbina (2000), knjige pripovijedaka Plavuša i atleta (1974), Stid (1980), Škola za sjećanje (1984). Proza je obilježena naznakama ludizma, proze u trapericama (roman Ciao, slinavci, 1977), dok poezijom vlada ispovjedni i evokativni ton. U mnogobrojnim kratkim pričama, u kojima je zaokupljen likovima s rubova društva, rabi i fantastičke književne postupke. Objavio također knjige pripovijedaka za djecu Paunaš (1978) i Filipini iza ugla (1988), te romane za mladež Otmica Labinjanki (1988) i Čitaj, gospodine balavče (2002), u kojima je spojio začudnost svakodnevnoga i humornu zaigranost te urbanu kolokvijalnost. Objavio je i zbirku kolumni Graditelji ruševina (2002).

Citiranje:
Bilopavlović, Tito. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 24. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7659>.