struka(e):

Bela garda, kolaboracionistička politička i vojna organizacija u Sloveniji u doba II. svjetskog rata. U proljeće 1942. slovenske političke stranke osnovale su različite vojne i poluvojne grupacije, koje su se politički ujedinile u Slovensku zvezu, a vojnički u Belu gardu. Obje su organizacije djelovale prema uputama jugoslavenske izbjegličke vlade i Komande za Sloveniju Draže Mihajlovića. U ljeto 1942. sklopljen je u Ljubljani sporazum s 11. talijanskim armijskim korpusom o suradnji Bele garde s talijanskom vojskom protiv slovenskih partizana. Prva naoružana četa Bele garde, osnovana u svibnju 1942. kraj Ljubljane, otišla je na partizanski slobodni teritorij u Dolenjsku i pokušala provesti mobilizaciju. Nakon neuspjeha prebacila se u blizinu Novog Mesta, gdje se kao Štajerski bataljon izdavala za partizane. Pod okriljem Talijana, sredinom lipnja 1942. taj je odred promijenio ime u Legiju smrti. Talijani su ga opskrbljivali vojnim materijalom i prisilno, pod prijetnjom smrti, mobilizirali Slovence. Uz pomoć Talijana također su organizirane tzv. Vaške straže (Seoske straže). Legiji smrti i Vaškim stražama Talijani su dali službeni naziv Milizia volontaria anticomunista (MVAC, Dobrovoljačka antikomunistička milicija). Uz potporu Talijana, Bela garda je do kapitulacije Italije u rujnu 1943. narasla na oko 6000 naoružanih ljudi. Prilikom kapitulacije Italije NOV Slovenije razoružala je veći dio Bele garde. Oko 1000 mobiliziranih belogardista stupilo je u NOV, a oko 2000 belogardista pridružilo se Nijemcima, koji su tada osnovali Slovensko domobranstvo. Zarobljeni vođe Bele garde izvedeni su 9. X. 1943. pred vojni sud NOV-a u Kočevju, te osuđeni kao ratni zločinci.

Citiranje:

Bela garda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/bela-garda>.