struka(e):
Adams, Ansel Easton
američki fotograf
Rođen(a): San Francisco, 20. II. 1902.
Umr(la)o: Monterey, California, 22. IV. 1984.

Adams [æ'dəmz], Ansel Easton, američki fotograf (San Francisco, 20. II. 1902Monterey, California, 22. IV. 1984).

Fotografijom se bavio od 1916., kada je, prigodom posjeta nacionalnom parku Yosemite koji ga je trajno nadahnuo, dobio svoj prvi fotoaparat.

Isprva je radio u duhu piktorijalizma (Usukani borovi, Lyell Fork na rijeci Merced, Nacionalni park Yosemite, 1921), no ubrzo se okreće realističnijim prikazima, kao na prijelomnoj fotografiji Monolit Half Dome, Nacionalni park Yosemite (iz prve mape fotografskih pejzaža planinskoga lanca Sierra Nevada Parmelian Prints of the High Sierras, 1927), oštra fokusa, jakih kontrasta, ali i naglašene manipulacije tonalnim vrijednostima. Nakon boravka 1930. u Taosu (Novi Meksiko) gdje se družio s umjetnicima Robinsonom Jeffersom, Georgiom OʼKeeffe te posebice s Paulom Strandom, s istomišljenicima Imogen Cunningham, Edwardom i Brettom Westonom, Willardom Van Dykom 1932. organizira izložbu u San Franciscu (De Young Museum) te osniva skupinu f/64, nazvanu prema terminu za najmanji otvor blende koji daje najveću dubinu, posljedično oštro fokusiranu sliku s finim detaljima, na čemu su temeljili svoju modernističku estetiku.

Njihovo zauzimanje za »čistu« fotografiju, koja odbacuje postupke, kompozicije i ideje drugih umjetničkih formi, te potraga za umjetničkim osobitostima medija rezultirali su pojačanim zanimanjem za tehničke mogućnosti fotografije. Adams je, u nastojanjima da kontrolira fotografske procese, razvio zonski sustav (s Fredom Archerom, s kojim je predavao 1941. u Art Center School, danas Art Center College of Design u Los Angelesu): proučavanjem svjetlosne osjetljivosti fotografskih materijala, odnosa između vremena ekspozicije, rezultata na negativu i fotografskom otisku došao je do preciznoga sustava pravila kojima se postižu željeni rasponi tonova, jasnoća i dubina na konačnome fotografskom ispisu, koji je popularan i danas.

Eksperimentirajući 1930-ih, proširio je raspon tehnika i motiva te je uz široke pejzaže počeo slikati i motive iz prirode u krupnome planu, naglašavajući često njihove jednostavne, kristalno oštre oblike i teksture, oblikujući gotovo apstraktne kompozicije (Ruža na drvenom splavu, 1933; Izgorjeli panj i nova trava, Sierra Nevada, 1935; Drveni plamen, detalj, Nacionalni park Yosemite, oko 1936). Istodobno je tijekom godina razvio snažnu intuiciju za točan trenutak u vremenu kada bi se priroda, Sunce, Mjesec i oblaci prikazali u dramatičnom prizoru svjetla i sjene, željenoj interakciji naglašenih tekstura i oblika, kao u amblematskim fotografijama Razvedravanje nakon zimske oluje, Nacionalni park Yosemite (1938), Planina Williamson, Sierra Nevada (1944) ili u najpopularnijoj Izlazak Mjeseca, Hernandez, New Mexico (1941), koju je samo on uvećao više od 1300 puta. Njegove, većinom crno-bijele, fotografije nisu bile samo dokumentarni prikaz divlje američke prirode već su, prikazujući promjenljivu svjetlost i atmosferu krajolika, odražavale i nagnuće prema prolaznome, duhovni doživljaj prirode. Stvorio je niz fotografskih remek-djela, svjedočanstva snage i ljepote »čiste fotografije«, slike veličanstvenih planinskih krajolika, nadajući se potaknuti i želju za očuvanjem prirode (High Country, stijene, Mjesec i izlazak Sunca, Nacionalni park Kings Canyon, oko 1935; Zimski izlazak Sunca, Pogled na Sierra Nevadu iz Lone Pinea, 1944; Jezero Tenya, Nacionalni park Yosemite, oko 1946; Jasike, sjeverni New Mexico, 1958; Mjesec i Half Dome, Nacionalni park Yosemite, 1960; El Capitan, Zimski izlazak Sunca, Nacionalni park Yosemite, 1968).

Njegova je fotografska praksa stoga snažno povezana sa zauzimanjem za zaštitu američke prirodne baštine koju je, zabrinut zbog iskorištavanja njezinih resursa i industrijalizacije, ustrajno bilježio. Sudjelujući 1920. u revitaliziranju, potom i u radu organizacije Sierra Club (član upravnog odbora 1934–71; počasni potpredsjednik 1978–84), sklopio je ugovor s Ministarstvom unutarnjih poslova SAD-a za izradbu fotografija nacionalnih parkova te proputovao američki Jugozapad s Edwardom Westonom i Georgiom OʼKeeffe (tada nastaje znameniti grupni portret Georgia OʼKeeffe i Orville Cox, Canyon de Chelly National Monument, 1937) i snimio seriju pejzaža objavljenu u knjizi Sierra Nevada: Staza Johna Muira (Sierra Nevada: The John Muir Trail, 1938), kojom je Sierra Club osigurao Kings Canyonu status nacionalnoga parka. Potom je, ugovorivši 1941. sa Službom nacionalnih parkova izradbu fotografija tih parkova, indijanskih rezervata i sličnih lokacija, napravio prve tri Fotografske mape (1948., 1950., 1955), poslije sakupljene u knjizi Mape Anselma Adamsa (The Portfolios of Ansel Adams, 1977). Po njemu je nazvano nekoliko prestižnih nagrada vezanih uza zaštitu okoliša (Ansel Adams Award for Conservation Photography, Ansel Adams Award for Conservation), a sam je više puta bio nagrađivan za zagovaranje proširenja sustava nacionalnih parkova (Predsjednička medalja slobode Sjedinjenih Država 1980).

Za II. svjetskog rata izradio je seriju o američkim Japancima interniranima u Manzanaru, 1944. izloženu u MoMA-i (objavljena u knjizi Rođeni slobodni i jednakiBorn Free and Equal), s Dorotheom Lange je 1953. objavio u časopisu Life fotografski esej o mormonima u Utahu, a 1979. fotografirao je predsjednika Jimmyja Cartera.

Ustrajno se bavio promicanjem fotografije kao umjetničke discipline. Već je 1933. otvorio fotografsku galeriju u San Franciscu te počeo objavljivati članke o fotografiji (Camera Craft), a potom i prvi u nizu, ugledni fotografski priručnik Izradba fotografije (Making a Photograph, 1935). Bio je urednik časopisa U.S. Camera & Travel 1939. te suosnivač kultnoga fotografskoga časopisa Aperture 1952. S ciljem institucionalnoga priznavanja fotografije, 1940. sudjelovao je u organizaciji odsjeka za fotografiju pri MoMA-i u New Yorku, 1945. oformio odjel fotografije na California School of Fine Arts (poslije San Francisco Art Institute), na kojem je i predavao, a 1975. sudjelovao je u stvaranju Centra za umjetničku fotografiju na University of Arizona u Tucsonu, u kojem je pohranjen njegov arhiv.

Objavio je niz fotografskih (Taos Pueblo, 1930; Moja kamera u nacionalnim parkovimaMy Camera in the National Parks, 1950; Havajsko otočjeThe Islands of Hawaii, 1958; Dolina YosemiteYosemite Valley, 1959; Slike Ansela Adamsa 1923–1974Ansel Adams: Images 1923–1974, 1974; Fotografije jugozapadaPhotographs of the Southwest, 1976) te stručnih knjiga (Osnove fotografijeBasic Photo, 1948; NegativThe Negative, 1948; Fotografski otisakThe Print, 1950; Kamera i lećeCamera and Lens, 1970; Prirodno osvjetljenje u fotografijiNatural Light Photography, 1952; Umjetno osvjetljenje u fotografijiArtificial Light Photography, 1956).

Njegova su djela izabrana za kultnu izložbu The Family of Man 1955; priređene su mu mnoge samostalne izložbe (u San Franciscu 1928., 1939., 1963., 1972., 2001., New Yorku 1936., 1944., 1974., 1979., Chicagu 1951., 2002., Londonu 1967) te više putujućih, među kojima velika retrospektiva 2001. (San Francisco, Chicago, London, Berlin, Los Angeles, New York). Djela mu se nalaze u Museum of Modern Art i De Young Museum u San Franciscu, MoMA-i u New Yorku, Victoria and Albert Museum u Londonu i Bibliothèque nationale de France u Parizu.

Citiranje:

Adams, Ansel Easton. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/adams-ansel-easton>.