Tretjakov (Tret’jakov) [tr’it’əko'f], Pavel Mihajlovič, ruski poduzetnik, mecena i sakupljač umjetnina (Moskva, 27. XII. 1832 – Moskva, 16. XII. 1898). Iz trgovačke obitelji, započeo je karijeru radeći s ocem, a potom obiteljski posao razvijao s bratom Sergejem Mihajlovičem (1834-92), također mecenom i filantropom, vodeći velike tvornice papira. Bio je jedan od osnivača i čelnika Moskovske trgovačke banke. Prikupio je znatno bogatstvo (4,4 milijuna rubalja), koje su dijelom činile nekretnine u Moskvi, izgledu koje je posebno pridonio podignuvši s bratom u gradskome središtu, na ulazu u današnji znameniti Tretjakovski prolaz, zgradu s lukom srednjovjekovnih oblika (1871., arhitekt Aleksandar Kaminski).
Počeo je sakupljati umjetnine 1854. kupivši prvo djela nizozemskih starih majstora, no ubrzo se okrenuo ruskoj umjetnosti odlučivši stvoriti rusku nacionalnu galeriju. Isprva je kupovao djela suvremenika, ponekad i cijele serije, poput turkestanske ili indijske serije Vasilija Vasiljeviča Vereščagina. Često je otkupljivao serije studija poput one Aleksandra Andrejeviča Ivanova ili Vasilija Dmitrijeviča Polenova, napravljene za putovanja Bliskim istokom, te skice npr. za freske kijevske katedrale sv. Vladimira (Viktor Mihajlovič Vasnjecov). Posebno je podupirao umjetnike iz kruga Peredvižnjika, koji su donijeli kritički, realistički pristup u slikarstvo, te je sakupio najpotpuniju kolekciju ruskih klasika poput Ivana Nikolajeviča Kramskoja, Ilje Jefimoviča Rjepina, Vasilija Ivanoviča Surikova, Isaka Iljiča Levitana i Valentina Aleksandroviča Sjerova te Vasilija Grigorjeviča Perova.
Kako bi prikazao početke i razvoj domaćih umjetničkih škola, zbirku je upotpunio vrhuncima staroruskoga slikarstva i djelima majstora XVIII. st. i prve polovice XIX. st., ikonama, slikama te, u manjoj mjeri, skulpturama. Potaknuo je i stvaranje serije portreta znamenitih protagonista ruske kulture, tzv. ruskog panteona, naručivši ih od Kramskoja, Perova, Rjepina i dr.
Zbirka se i danas nalazi u Lavrušenskoj ulici, u obiteljskoj palači kupljenoj nakon očeve smrti 1851., potom više puta prilagođivanoj i proširivanoj (Kaminski) novim krilima. Otvorio ju je za javnost 1881., a 1892. ju je sa zbirkom zapadnoeuropskoga slikarstva tada već pokojnoga Sergeja, zajedno sa zgradom galerije i privatnom rezidencijom, darovao gradu. Iduće godine institucija je nazvana Moskovska gradska galerija Pavela i Sergeja Mihajloviča Tretjakova. Pavel je imenovan doživotnim povjerenikom galerije te je od 1893. pripremao i objavljivao godišnje kataloge i nastavio prikupljati umjetnička djela (1894. donirao još 30 slika i mramorni kip Kršćanski mučenik Marka Matvejeviča Antokoljskog). Galerija je ubrzo postala jedna od najvažnijih i najvećih muzejskih institucija u Rusiji (danas Tretjakovska galerija).
Kao počasni član mnogih umjetničkih društava i povjerenstava znanstvenih i obrazovnih institucija poput Moskovske škole slikarstva, kiparstva i arhitekture, financijski je podupirao njihove programe, kao i osnivanje Muzeja umjetničkih antikviteta na Moskovskom sveučilištu (poslije Muzej likovnih umjetnosti). Također je novčano potpomagao umjetnike i vodio njihove poslove, sponzorirao je ekspediciju u Australiju etnografa Nikolaja Nikolajeviča Mikluho-Maklaja, a pola svojega bogatstva darovao je u dobrotvorne svrhe (između ostaloga, uspostavio je učeničke stipendije za trgovačku školu te 1860. sa Sergejem izgradio i financirao školu za gluhonijemu djecu).
