Hebrang, Dunja, hrvatska književnica (Otočac, 11. XI. 1943 – Zagreb, 13. IV. 2021). Kći Andrije Hebranga. Diplomirala je 1968. psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala 1972. na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Od 1971. objavljivala je pjesme i eseje u književnim časopisima. Pjesničke zbirke (Utočišta, 1975; Dnevni glasovi, 1978; Kazaljka vremena, 1981; Izvan kalendara, 1984) obilježene su joj pesimističnom autorefleksivnošću, temom osamljenosti i etičke destrukcije kulture te iskazom u nerimovanom, slobodnom stihu, što se u kasnim pjesmama vezuje na naturalističke slike (Kugla cijele zemlje, 1993), kao i lirsku prozu (Mrak i ruža, 1989). Objavila je profeminističke knjige eseja Gospoda mužjaci (1983) i Osjetljivi barbar (1989), obilježene ironijskim odmakom. Publicistička knjiga Kronika zla i mučnine (1990) tematizira dugogodišnju javnu borbu oko istine o sudbini njezina oca, a autobiografski roman Šum crnih limuzina (1993) prikazuje sudbinu djevojčice u obitelji izloženoj političkom progonu.
