struka(e):
Bijelić, Milivoj
hrvatski likovni umjetnik
Rođen(a): Zagreb, 16. VIII. 1951.

Bijelić, Milivoj, hrvatski likovni umjetnik (Zagreb, 16. VIII. 1951). Diplomirao je slikarstvo 1977. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Šime Perić), a poslijediplomski studij završio 1978. u Antwerpenu (Nationaal Hoger Instituut voor Schone Kunsten). Od 1983. djeluje u Düsseldorfu. Trajno zaokupljen odnosom između konceptualnoga i likovnoga, u ranim se monokromatskim slikama (Plava, Crvena, Bijela i Žuta, sve 1976–77) i minimalističkim instalacijama (Četiri para, 1979) priključuje tendencijama primarne i analitičke umjetnosti, istražujući materijalne osobine slike i skulpture, svojevrsni »jezik tišine« boja, plohe i teksture neutralnoga rukopisa. Dolaskom u Njemačku okreće se figuraciji i postmodernističkim promišljanjima te pod utjecajem nove slike, umjetnosti grafita i stripa, ali i dadaističkoga nasljeđa (Francis Picabia, Marcel Duchamp) stvara slike ekspresivnoga naboja, razvijajući osobnu ikonografiju sukoba i erotskih fantazija (Fer igraFair Play, 1983). Postupno težeći univerzalnoj simbolici, nadahnujući se antičkom filozofijom i ezoterijskim učenjima te pod utjecajem ideja o transformativnom potencijalu umjetnosti u duhu Josepha Beuysa, oblikuje niz objekata (Ležeći homo rebus – ustajala voda, 1986), instalacija (Gradnja, 1986–91; Žrtveni stol, 1988; Homodukt, 1993., izložen na Venecijanskom bijenalu 1993) i geometrijskih slikarskih apstrakcija (L.O.O. ‒ Ludibrium oculis oblatum/Optička varka, 1990–91., nagrada Zagrebačkoga salona), temeljenih na apstrahiranoj figuri čovjeka, homo rebusa, te opoziciji stroge geometrijske forme i zagonetne višeznačnosti. U instalaciji Ja volim Mettmann i Mettmann voli mene (1991) parodira hiperprodukciju informacija u medijskoj konstrukciji realnosti, potom angažiranim, no ludičkim slikama i ambijentalnim instalacijama, nastalima poput svojevrsnih vizualnih zagonetki, kolažiranjem umjetničkih referenci (slikarski triptih Et in Arcadia ego, 1993–95) ili raznorodnih medija (tekstovi, ready-made predmeti, videoprojekcije, reprodukcije Poussinove slike) propituje utopijsku funkciju umjetnosti u suvremenom svijetu (Et in Barbaria ego, 2007). Sudjelovao je na Bijenalu u São Paulu 1982. i Kairu 1994., a izlagao samostalno u Zagrebu, Düsseldorfu, Bochumu, Münchenu, Ljubljani, Kielu i Kölnu.

Citiranje:

Bijelić, Milivoj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/bijelic-milivoj>.