Muzej Orsay (francuski Musée d’Orsay [myzẹ:' dɔʀsɛ']), umjetnički muzej u Parizu, smješten na lijevoj obali Seine, u bivšem kolodvoru (Gare d’Orsay) građenome za Svjetsku izložbu 1900 (arhitekti Lucien Magne, Émile Bénard i Victor Laloux), koji je 1986. prenamijenio i adaptirao u muzej arhitektonski tim ACT Architecture (Pierre Colboc, Renaud Bardon i Jean-Paul Philippon). Njihova je adaptacija među prvim vrsnim primjerima prilagodbe industrijske arhitekture u muzejsku, posebno cijenjena zbog interijera koje je oblikovala Gae Aulenti.
Muzejski je fundus nastao preuzimanjem dijela francuske nacionalne zbirke umjetničkih djela (slika, grafika, skulptura, fotografija i ostvarenja primijenjene umjetnosti), nastalih od 1848. do 1914., koja su se prethodno čuvala većinom u Nacionalnoj galeriji Jeu de Paume, nekada najvećem muzeju impresionističkoga slikarstva (danas orijentiranom prema modernoj i suvremenoj fotografiji i srodnim medijima), u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (od 1977. u Centru Georges Pompidou) te u Louvreu, na čiju se zbirku kronološki nastavlja. Njegova kolekcija impresionističkih i postimpresionističkih remek-djela (Monet, Manet, Degas, Renoir, Cézanne, Georges Seurat, Alfred Sisley, Gauguin, Van Gogh, James Abbott Whistler) najveća je na svijetu te je zbog iznimnoga stalnoga postava jedan od najposjećenijih svjetskih muzeja.
