struka(e):

Laibach [la'jbah], slovenska glazbena i umjetnička (multimedijska) skupina, utemeljena 1980. u Trbovlju. Okupljena u slovenskoj rudarskoj provinciji, ime uzima prema njemačkome nazivu za Ljubljanu (u kojoj su 1982. održali prvi nastup). Laibach je zamišljen kao slobodno strukturiran kolektiv lišen individualnog značaja, a rad mu ima obilježja političke i društvene subverzivnosti. U prvome razdoblju surađivali su s likovnom grupom Irwin te kazališnom skupinom Rdeči pilot, a od 1984. funkcioniraju kao glazbena sastavnica šire postavljenog umjetničkog pokreta Neue Slowenische Kunst (Nova slovenska umjetnost).

Reference na avangardne umjetničke prakse, socrealizam, talijanski futurizam i nacističku vizualnu umjetnost dovodile su Laibach u permanentan sukob s jugoslavenskim vlastima (zabrane nastupa, negativne reakcije medija itd.). Pjevač Tomaž Hostnik u prosincu 1982. počinio je samoubojstvo, no skupina je s njegovom pjevačkom zamjenom Milanom Frasom nastavila rad.

Koristeći se militarističkom simbolikom, Maljevičevim crnim križevima, fragmentima govora Josipa Broza Tita i elementima ekstremnih totalitarnih sustava (nacizma, staljinizma), sredinom 1980-ih promiču radikalni glazbeni iskaz sazdan od agresivne, sumorne, elektroničke zvučne pozadine; njihova prva etapa bila je označena podžanrovskom etiketom »industrijski rock«. Unatoč disidentskomu statusu u domovini, sastav počinje privlačiti pozornost međunarodne glazbene i kulturne javnosti. Studijski prvijenac Laibach (1985) potvrdio ih je kao politički provokativnu i glazbeno inovativnu pojavu čija je estetika utjecala na kasniji tijek industrial rocka (Nine Inch Nails, Rammstein).

U idućim projektima Rekapitulacija 1980–1984 (1985) i Nova Akropola (1986) produbljuju koncept rekontekstualizacije i ironijskoga pristupa povijesnomu nasljeđu te suvremenoj popkulturnoj ostavštini. Poduzimaju prvu koncertnu turneju po Ujedinjenome Kraljevstvu, a na albumu Opus Dei (objavljenome 1987. za britansku kompaniju Mute) na njemačkom i engleskom jeziku snimaju vlastitu inačicu skladbe »Life Is Life« sastava Opus te preradbu pop-standarda »One Vision« sastava Queen.

Ironijsko tumačenje »nedodirljivih« elemenata rock-mitologije puni oblik poprima u preradbama standarda Rolling Stonesa »Sympathy for the Devil« (u osam različitih inačica) te gotovo cijelog albuma Beatlesa, Let It Be (1988), koji je podvrgnut karakteristično pompoznomu »wagnerijanskom« tretmanu ili pak drugim nekonvencionalnim aranžmanskim postupcima (npr. čembalo i ženski zbor u temi »Across the Universe«).

Padom Berlinskoga zida, osamostaljenjem Slovenije i uspostavom nove geopolitičke karte Europe, sastav mijenja tematski fokus. Tematizirajući proces ekonomske transformacije bivših socijalističkih zemalja, album Kapital (1992) primjenjuje izražajna sredstva techno-glazbe i još složenije eksperimentalne postupke. Iako mu je u izmijenjenim okolnostima 1990-ih i poslije provokativna oštrica donekle otupjela, Laibach je očuvao lucidnost u komentiranju političke i socijalne stvarnosti; projekt NATO (1994) antimilitaristički je umjetnički čin, ostvaren temeljitim dekonstrukcijama pjesama posuđenih iz arhive Davida Gilmoura, Edwina Starra, sastava Europe, Status Quo i dr.

WAT (2003) je slabije ocijenjeni album originalnih skladbi, a Volk (2006) sadrži interpretacije nacionalnih himni (engleske, njemačke, ruske, japanske, američke, turske, vatikanske). Nastupom u Leipzigu na Bachfestu sastav iste godine (2006) koncertno predstavlja materijal za album Laibachkunstderfuge (objavljen 2008) ispunjen adaptacijama Bachova djela Umijeće fuge. Godine 2015. u sklopu turneje Liberation Day održali su dva nastupa u glavnome gradu Sjeverne Koreje P’yŏngyangu, čime su postali prvi zapadni rock-sastav koji je nastupio u toj zemlji. To gostovanje tema je dokumentarnoga filma Dan oslobođenja (Liberation Day, 2017) Uģisa Oltea i Mortena Traavika. Iste godine objavljuju album Also Sprach Zarathustra koji sadrži glazbu napisanu za kazališnu adaptaciju (redatelj Matjaž Berger) knjige Tako je govorio Zaratustra Friedricha Nietzschea.

Knjiga Alexeia Monroea Stroj za preispitivanje: Laibach i NSK (Interrogation Machine: Laibach and NSK (2005; predgovor Slavoj Žižek) iscrpan je teorijski osvrt o strategijama s pomoću kojih su se Laibach i Neue Slowenische Kunst uvrstili u red ključnih suvremenih slovenskih kulturnih pojava.

Citiranje:

Laibach. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/laibach>.