TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Berent, Wacław

Berent [be'~], Wacław, poljski književnik (Varšava, 28. IX. 1873Varšava, 20. XI. 1940). Studirao prirodoslovlje u Münchenu, doktorirao 1895. u Zürichu, potom živio u Varšavi. Debitirao 1894. kao novelist, punu zrelost ostvario kao pisac modernističkih romana Stručnjak (Fachowiec, 1895), Gnjilež (Próchno, 1903) i Ozimo žito (Ozimina, 1911), u kojima je kritizirao malograđanstvo i aristokraciju, ali i boemske krugove intelektualaca. Poklonik i prevoditelj Nietzschea, Hamsuna, Ibsena. Povijesni romani Živo kamenje (Żywe kamienie, 1918), Diogen u surki (Diogenes w kontuszu, 1937) i zbirka pripovijedaka Riječna matica (Nurt, 1934) govore o tragičnom sukobu kreativnoga pojedinca i društvene zbilje.

Citiranje:
Berent, Wacław. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7030>.