Auburger [ạu'burgəɹ], Leopold, njemački slavist i kroatist (München, 24. III. 1941). Studirao je slavistiku i opće jezikoslovlje te filozofiju (filozofija jezika), sociologiju i katoličku teologiju. Doktorirao je slavistiku i opće jezikoslovlje na Sveučilištu u Hamburgu 1974., a habilitaciju s područja općega jezikoslovlja stekao je 1980. Glavnina njegovih znanstvenih radova posvećena je rusistici, makedonistici i kroatistici, a glavne su mu teme općejezikoslovnih radova teorija varijanata, jezični sustavi, jezični dodiri i višejezičnost. Radio je u Institutu za njemački jezik u Mannheimu (1975–81), Institutu za jugoistočnu Europu u Münchenu (1985–2000) te u Zakladi za znanost i politiku u Berlinu (2001–06). Od početka 1980-ih jezikoslovna kroatistika postala je težište njegovih slavističkih proučavanja, a problem serbokroatizma jedna od stalnih istraživačkih tema. U svojoj knjizi Hrvatski jezik i serbokroatizam (Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus, 1999; hrvatski prijevod 2009) serbokroatizam je odredio kao »jezičnopolitički dinamični program izjednačavanja hrvatskoga i srpskoga pod vodstvom i u korist srpskoga«. Auburger je među prvim inozemnim kroatistima jasno pokazao da su hrvatski i srpski dva odvojena jezika s dvama izgrađenim sustavima te je u mnogim radovima u suautorstvu na njemačkome jeziku aktualizirao važnost hrvatskoga. Od 2000. dopisni je član HAZU-a.
