struka(e):
Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovič
ruski filozof
Rođen(a): Kijev, 6. III. 1874.
Umr(la)o: Clamart kraj Pariza, 23. III. 1948.

Berdjajev (Berdjaev) [b’ird’a'if], Nikolaj Aleksandrovič, ruski filozof (Kijev, 6. III. 1874Clamart kraj Pariza, 23. III. 1948). Profesor filozofije na Moskovskom sveučilištu 1920–22., kada je prognan iz Rusije; u Berlinu osnovao Akademiju religijske filozofije, koju je 1924. preselio u Pariz; ondje je od 1925. izdavao filozofski časopis Put. Isprva je bio pristaša socijalizma i marksizma, potom je odbacio marksizam i ateizam, a pod utjecajem neokantovskog idealizma, djela J. Böhmea te nauka crkvenih otaca razvijao originalno filozofijsko mišljenje. Sloboda je temeljno polazište i problem njegove filozofije. Ona je čovjekova obveza a ne pravo, Božji poziv upućen čovjeku, pa je čovjek zato dužan biti slobodan i ostvariti sliku Božju koju nosi u sebi i koja ga čini slobodnom osobom. Glavna djela: Smisao stvaralaštva (Smysl tvorčestva, 1916), Smisao povijesti (Smysl istorii, 1923), Filozofija nejednakosti (Filosofija neravenstva, 1923), Novo srednjovjekovlje (Novoe srednevekov’e, 1924; hrvatski prijevod 1932), Filozofija slobodnog duha (Filosofija svobodnogo duha, I–II., 1927–28), O čovjekovu pozivu (O naznačenii čeloveka, 1931; hrvatski prijevod 1941), Čovjekova sudbina u suvremenom svijetu (Sud’ba čeloveka v sovremennom mire, 1934; hrvatski prijevod 1934), Ja i svijet objekata (Ja i mir ob’ektov, 1934; hrvatski prijevod 1984), Duh i realnost (Duh i real’nost’, 1937; hrvatski prijevod 1985), Esej o eshatološkoj metafizici (Opyt eshatologičeskoj metafiziki, 1946), Samospoznaja (Samopoznanie, 1949).

Citiranje:

Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/berdjajev-nikolaj-aleksandrovic>.