struka(e):

magnetska permeabilnost (znak μ), fizikalna veličina koja opisuje magnetsku propusnost tvari, količnik magnetske indukcije B i jakosti magnetskoga polja H, tj. μ = B/H. Magnetska je permeabilnost umnožak relativne magnetske permeabilnosti μr i magnetske permeabilnosti vakuuma μ0, tj. μ = μr μ0. Mjerna jedinica magnetske permeabilnosti jest henrij po metru (H/m).

Magnetska je permeabilnost npr. vode 1,256 627 × 10−6 H/m, zraka 1,256 637 53 × 10−6 H/m, aluminija 1,256 665 × 10−6 H/m, čistoga željeza 6,3 × 10−3 H/m, mi-metala (slitine 77% nikla, 16% željeza, 5% bakra i 2% kroma ili molibdena) 6,3 × 10−2 H/m.

Citiranje:

magnetska permeabilnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/magnetska-permeabilnost>.